Uoči početka industrijske revolucije, krajem 18. stoljeća, Indija je bila drugo najveće gospodarstvo na svijetu koje je činilo 20 posto ukupne svjetske proizvodnje. Do 1970. godine, nakon dva stoljeća ekonomske stagnacije taj udio je pao na svega tri posto. Nakon proglašenja neovisnosti 1947. godine, Indija je vodila intervencionističku, strogo reguliranu, ekonomsku politiku što je značajno ograničavalo ekonomske slobode a što je na kraju rezultiralo višedesetljetnim vrlo slabim gospodarskim rastom.

Reforme koje su provedene početkom devedesetih godina prošlog stoljeća liberaliziraju indijsko gospodarstvo te ono počinje hvatati korak sa razvijenijim zemljama i ponovno se integrirati u globalnu ekonomiju te sada gospodarski rast u prosjeku iznosi oko 7 posto godišnje.

Slično kao i kod Kine i indijska radna snaga, više od polovice, zaposlena je u poljoprivrednom sektoru, ali glavni pokretač gospodarskog rasta je uslužni sektor na koji otpada pola indijskog izvoza te u kojem radi manje od trećina radne snage. Indija je kapitalizirala svoju mnogobrojnu, dobro educiranu radnu snagu, sa dobrim znanjem engleskog jezika, kako bi postala glavni izvoznik softverskih usluga. Pad industrijske proizvodnje 2008. godine, uzrokovan globalnom financijskom krizom usporio je rast BDP-a te je on u 2009. godini iznosio 6,1 posto ali je Indija ipak izbjegla veći udarac krize zahvaljujući strožim bankarskim pravilima i relativnoj neovisnosti o izvozu koji je doživio pad radi krize. Naime, ključni pokretač gospodarstva postala je unutarnja potražnja potrošačkih dobara, koja raste kako se povećava srednji sloj, kompenzirala je pad koji bi nastao radi pada izvoza.

Što se tiče stanovništva, Indija je sa svojih 1,156 milijardi stanovnika, druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu a 29 posto ukupne populacije živi u gradovima. Trend preseljenja stanovništva u urbane sredine stvara snažnu potražnju u mnogim sektorima poput građevinarstva, infrastrukture te maloprodaje. Koliko je snažan trend urbanizacije govori podatak da je u Indiji deset od trideset najbrže rastućih gradova u svijetu a taj rast se ne događa u najvećim već u malim i srednjim gradovima pa je tako Indija početkom devedesetih godina prošlog stoljeća imala 23 grada sa više od milijun stanovnika a desetljeće kasnije je tu brojku dostiglo 35 gradova. Prema nekim procjenama do 2020. Godine u gradove će se preseliti još 140 milijuna stanovnika ruralnih područja.

Ostale kolumne o BRIC-u:
Zemlje BRIC-a spremne zavladati svjetskim gospodarstvom
BRIC Kina - predvodnik globalnog oporavka

Marko Repecki, www.hrportfolio.hr