S četvrtinu većom tržišnom kapitalizacijom (ili gotovo pet milijardi kuna u apsolutnim brojkama), kalkuliranom na temelju cijene fiksirane tijekom inicijalne javne ponude dionica, bilo je posve logično za očekivati da će burzovna premijera HT-a u svakom pogledu nadmašiti blistavi debut kojim se INA našla u najvišoj burzovnoj kotaciji. Međutim, usporedba prva dva tjedna (i nešto malo više) burzovne trgovine dvaju najvećih domaćih izdanja ipak nije posve straightforward kakvom bi je većina zamišljala.
Međutim, usporedba prva dva tjedna (i nešto malo više) burzovne trgovine dvaju najvećih domaćih izdanja ipak nije posve straightforward kakvom bi je većina zamišljala. Doduše, HT je (barem nominalno) evidentno u prednosti, bilo da je riječ o prometu prvoga dana (238 naspram 188 milijuna kuna), ili pak o prosječnoj brojci, koja znatno preteže u korist nekadašnjeg telekomunikacijskog monopola. S čak dvostruko većim prometom od 719 milijuna kuna prometa u protekla dva tjedna.
No to ne bi trebao nimalo čuditi, već i zbog zamjetne prednosti u kategoriji tržišne kapitalizacije, a zatim i neusporedivo većeg interesa malih ulagača, a u konačnici i činjenice da je free-float dionica iznad 30%, dok je ta brojka u slučaju INA-e fiksirana na znatno nižih 17%. Što naizgled korespondira sa zabilježenim prometom, no kada je volumen u pitanju, premoć HT-a ipak nije toliko opipljiva.
Naime, u dva je tjedna kumulativni obujam trgovine HT-a iznosio 2,3% ukupnog broja dionica, dok se INA može pohvaliti cifrom od 1,7% dionica koje su promijenile vlasnika u prva dva tjedna burzovne avanture. Ograničimo li usporedbu samo na burzovnu premijeru, potonja je čak i neznatno nadmašila HT, uvelike se protiveći konvencionalnoj logici koja je počivala na uvriježenoj percepciji strategiji novopečenih dioničara.
Jer u slučaju HT-a dominantnom se doimala svojevrsna hit & run strategija brze realizacije ostvarene dobiti, što bi upućivalo na znatno veći obujam trgovine (u relativnim iznosima), uz već uobičajeni scenarij korekcije cijene kojom se zapravo formirala baza uzlaznoga trenda. Međutim, HT je (možda i zbog uskih grla u sustavu?) ponudio tek kratkotrajan pad cijene, ali istodobno i volumen trgovine koji baš i ne korespondira s prednošću u kategoriji tržišne kapitalizacije.
Rezultat je praktički dvostruko intenzivniji rast cijene i ne osobito uvjerljiv obujam trgovine, koji se kosi s uvriježenim pretpostavkama većine promatrača. Zbog čega bi HT doista valjalo staviti u pripadajući kontekst, objašnjavajući izvedbu dionica (i izostanak masovnije rasprodaje) prevladavajućim optimizmom na domaćem tržištu kapitala. Čega je manjkalo kada se na burzi pojavila INA, evidentno hendikepirana konsolidacijom cijena tijekom zadnjeg kvartala prošle godine.

*autor posjeduje manju količinu dionica T-HT-a