Kako modernizirati hrvatsku industrijsku ponudu, povećati njezinu konkurentnost i udjel u BDP-u, kako bi postala glavni razvojni motor? Hrvatska je danas jedina zemlja u središnjoj Europi koja nema automobilski klaster pa u nas nije na sustavni način razvijena industrija motornih vozila i auto komponenti, iako za to postoje svi uvjeti.
Prema nekim analizama, 20 najvažnijih dobavljača za auto industriju imaju 150 proizvodnih aplikacija u srednjoj i istočnoj Europi ali niti jednu u Hrvatskoj Prema ovim analizama, u tri godine bi se mogao udvostručiti broj zaposlenih u hrvatskom automobilskom dobavljačkom sektoru, sa sadašnjih 5.500 na 11.000 radnika. Zagreb bi mogao postati centar za razvoj visokih tehnologija industrijskih automobilskih proizvoda, a time bi se mogle pokrenuti promjene u industrijskoj strukturi Hrvatske.
Sve to podrazumijeva privlačenje velikih stranih ulagača u industriju motornih vozila. Drugi klaster koji je važan sa aspekta reindustrijalizacije, bilo bi osnivanje energetskog klastera. Hrvatska će se morati angažirati na više strateških projekata u energetskom sektoru, kako bi postala regionalna poveznica glavnih energetskih pravaca u Europi, most povezivanja Europske unije sa Ruskom Federacijom te zemljama Mediterana i Srednjeg istoka.
Treći mogući klaster, kojim bi se reindustrijalizirala, mora biti biti klaster prijevoza i logistike, kojim bi Hrvatska iskoristila vlastiti geografski položaj i postala logističkim središtem u jugoistočnoj Europi. U tom smjeru, na prvom je potezu Vlada. Hoće li joj u tom slučaju tko zamjerati da se miješa u gospodarski život, kao što su radile vlade prije u eri socijalizma? Novom strategijom razvitka trebaju se odrediti prioritetne gospodarske djelatnosti, koje će se aktivnom politikom podržavati i razvijati. Ali, država u tome mora koristiti "strategiju otvorene arhitekture".
Industrijska strategija nije Vladin odabir pojedinih sektora, nego je otvoreni proces biranja djelatnosti i klasterskih projekata koji imaju konkurentske prednosti na tržištima. Vlada mora djelovati kao aktivni dioničar u onim djelatnostima koje su važne za ukupni razvoj, kako bi ostalim dioničarima omogućila dugoročnu stabilnost i razvoj kompanija.