U intervjuu za Uskršnje izdanje Večernjeg lista guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić govorio je, između ostaloga, o reformi mirovinskog sustava, bankarskom sustavu, kreditiranju poduzeća i predstečajnim nagodbama.

Mirovinsku reformu treba provesti do kraja kako je bila zamišljena, povećanjem dijela izdavanja za drugi stup i stimuliranjem privatne štednje, rekao je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić u intervjuu za uskršnje izdanje Večernjeg lista.

Ako se želi ljudima u budućnosti omogućiti pristojan život u starijoj dobi, potrebne su korjenite promjene mirovinskog sustava, rekao je guverner Vujčić.

"Sustav solidarnosti je de facto već odavno bankrotirao. Ideja sustava kapitalizirane štednje, obvezne i dobrovoljne, trebala bi biti tu da pomogne ljudima da u budućnosti imaju bolje mirovine nego što je to sada slučaj, pomažući i razvoj tržišta kapitala. Mirovine su u Hrvatskoj vrlo male, u velikom broju slučajeva nedostatne za iole pristojan život. To je posljedica izuzetno loših politika u prošlosti, kako ekonomskih, tako i politika samog mirovinskog sustava koje su rezultirale prevelikim brojem premladih umirovljenika s jedne strane te nedostatnim gospodarskim rastom s druge. Između ta dva procesa postoji i međusobna poveznica iako nisu u potpunosti endogeni", tumači Vujčić.

Guverner smatra da bi u sklopu reforme mirovinskog sustava trebalo produžiti radni vijek u skladu s produženim životnim vijekom, te djelomično reaktivirati, gdje je to moguće, dio mladih umirovljenika.

Upozorio je da treba voditi računa i o tome da troškovi upravljanja mirovinskim fondovima ne budu previsoki, da se povećava konkurencija i da se omogući ponuda različitih oblika štednje za različite dobne skupine članova mirovinskih fondova.

Banke nisu velike i male, nego dobre i loše

Guverner Vujčić istaknuo je ponovo da je hrvatski bankarski sustav stabilan: „To jasno pokazuju provedeni sofisticirani stres-testovi, ali i jednostavne simulacije. Nama je najdraža usporedba sadašnje vrijednosti neprihodujućih kredita i kapitala. Vidimo da bi sustav, čak i u slučaju punog otpisa svih neprihodujućih kredita, održavao propisanu razinu kapitala. Time se malo koja europska središnja banka može pohvaliti".

No problemi se, upozorava, mogu dogoditi u pojedinim bankama. „Oni najčešće nastupaju uslijed neodgovarajućeg sustava unutarnjih kontrola. Tada Uprave, češće svjesno nego nepažnjom, prihvaćaju knjigovodstvena izvješća koja netočno iskazuju vrijednost imovine. To im ujedno iskrivljuju motivaciju, jer se onda bave više skrivanjem stvarnog stanja nego razvojem posla", tumači Vujčić te dodaje da „kvaliteta sustava unutarnjih kontrola ne ovisi o veličini banke, nego o interesu i sposobnosti dioničara da upravlja svojom imovinom".

"Zato je pogrešno dijeliti banke na velike i male. Treba ih dijeliti na dobre i loše, na snažne i slabe. Zadatak HNB-a nije da nema loših i slabih banaka, nego da ih se ukloni s tržišta prije nego njihova iskrivljena motivacija izazove preveliku štetu."

Iznos neprihodujućih kredita je visok, te i dalje raste, ali za sada nije zabrinjavajući jer banke uspijevaju optimizacijom troškova amortizirati pad prihoda koji im to donosi, objašnjava guverner Vujčić. Ipak, ta situacija bitno smanjuje dugoročnu atraktivnost ulaganja u hrvatsko financijsko tržište.

"Najvažnije je istinito iskazivati i konzervativno procjenjivati vrijednost tih kredita. Kada se njihova iskazana vrijednost dovoljno umanji onda će se pojaviti kupci koji će biti spremni kupiti te kredite, odnosno kolaterale kojima su osigurani, te pokušati na tome zaraditi", dodaje.

Četiri vrste poduzeća

"U Hrvatskoj, pojednostavljeno rečeno, sad ima četiri vrste poduzeća", tumači guverner središnje banke, „Ona privatna kojima bi svi htjeli dati kredit, ali ga većina njih ne treba. Državna, s implicitnom ili eksplicitnom garancijom. Ona koja izlaze iz predstečajnih nagodbi i kojima sad prvenstveno nedostaje kapital. I mala i srednja poduzeća kojima u načelu nedostaje kapital i kolateral, te im je trenutno teško doći do kredita. Pomoć za ova zadnja bi moglo biti korištenje dijela fondova EU, možda i EIB-a, za garancijsku shemu koja bi mogla djelomično riješiti taj problem. O tome je bilo govora na konferenciji koju smo nedavno organizirali zajedno s EIB-om".

Ponovio je kako je rješavanje problema i grešaka iz prošlosti preduvjet budućeg razvoja. „Polazeći od jako loših iskustava sa stečajevima, što nije osobita posebnost Hrvatske, trebalo je naći novi model koji bi pomogao u raščišćavanju velikog broja teškoća u koja su zapala mnoga poduzeća. Predstečajne nagodbe popunile su tu prazninu i ponudile institucionalni okvir".

Ali, kao i većina brzo napravljenih i novo implementiranih rješenja, i model predstečajnih nagodbi pati od niza dječjih bolesti koje bi zakonodavac trebao riješiti. "Među tim problemima najvažniji nam se čini taj što uprava dužnika, odnosno oni koji su doveli poduzeće u probleme, sama bira koje dugove priznaje u postupku", zaključio je guverner Vujčić.