Kad je trećina građana siromašno krajnji je trenutak za javnu raspravu o ciljevima koje Hrvatska treba postaviti. Trenutačno su u Europskoj uniji siromašnije jedino Bugarska, Rumunjska, Litva i Letonija, pokazuju posljednji podaci Državnog zavoda za statistiku.

Stopa relativnog siromaštva u 2010. iznosila je 20,6 posto, što znači da petina građana ne može podmirivati osnovne ljudske potrebe. Prema statistici to je svatko s 2.100 kuna neto mjesečno (za samce) ili s 4.400 kuna mjesečno (kućanstvo s 2 odraslih plus 2 djece).

Hrvatska je tako u posljednje tri godine skočila na 5. mjesto siromaštva u Europskoj Uniji - iza Letonije (21,3%), Rumunjske (21,1%), Španjolske (20,7%) i Bugarske (20,7%). To su sve vrlo visoke stope u usporedbi s EU-27 s prosječnom stopom siromaštva od 16,4 posto.

Ta relativna stopa siromaštva ne govori o tome koliko je građana zaista siromašno, upozorava znanstvenik Paul Stubbs s Ekonomskog instituta, Zagreb, u novoj Banci. Zato je bolja stopa materijalne deprivacije koja iznosi 32,2 posto i ona pokazuje da je trećina stanovnika isključena iz društva. To su svi oni koji si ne mogu priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalnog oskudijevanja - jesti meso, piletinu i ribu, održati stan toplim, zamijeniti stari namještaj, kupiti novu odjeću, platiti tjedan dana godišnjeg odmora, pozvati prijatelje na večeru, jednom mjesečno počastiti prijatelje pićem u kafiću.

Novi siromasi

Novi siromašni su oni koji su bili aktivni na tržištu rada, u većoj mjeri muškarci jer žene rade uglavnom u javnom sektoru gdje je zaposlenost zaštićenija. Također, snažno su pogođeni mladi čija je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u samom europskom vrhu. "Novi" siromašni razlikuju se od "starih" - više su obrazovani, mlađi su i ekonomski aktivni, kaže profesor Zoran Šućur s Pravnog fakulteta u novoj Banci. Upozorava i na to da će porasti dječje siromaštvo.

Prije krize siromaštvo je bilo povezano s dugotrajnom nezaposlenošću i neaktivnošću, pogađajući većinom niskokvalificiranu radnu snagu. Danas siromaštvo pogađa razvijenije i urbane dijelove Hrvatske.

Dva su najvažnija područja za smanjenje siromaštva: tržište rada i mirovinski sustav. Ali kako se na njima ne očekuju poboljšanja ove, a ni sljedeće godine, Šućur očekuje da će siromaštvo postati trajno.
Njegov kolega Siniša Zrinščak, profesor socijalne politike Pravnog fakulteta u Zagrebu, upozorava kako su na udaru značajnijeg siromaštva starije žene koje žive same i nikada nisu bile u radnom odnosu, te svi stariji koji ne primaju mirovine.

Kako ekonomska i socijalna politika u Hrvatskoj i intelektualna elita mogu riješiti trajno isključivanje više od milijun stanovnika iz društva i koliko je osjetljiva na veliku promjenu koja se odvija u zemlji - rast trajnog siromaštva? Može li takvo društvo biti zadovoljno?

To su samo neka od pitanja za argumentiranu i stručnu raspravu u Hrvatskoj.