Od sto najvećih tvrtki u Njemačkoj, 51 je u obiteljskim rukama. Ta obiteljska poduzeća bilježe brži rast od drugih i spadaju među najuspješnije tvrtke u zemlji. U čemu je njihova tajna uspjeha? Tvrtke se zovu Schaeffler/Continental, Knorr-Bremse, Boehringer Ingelheim, Rossmann ili Aldi i jedno im je zajedničko: njima upravljaju obitelji. Od 100 najvećih poduzeća u Njemačkoj u međuvremenu je 51 u rukama poduzetničkih obitelji. Njihovi promet, prenosi Deutsche Welle, je 2011. rastao brže nego u drugim tvrtkama. To su pokazali rezultati jedne analize, koju je proveo Institut za obiteljska poduzeća (IFF) iz Stuttgarta.

Stotine miijardi prometa
Ta poduzeća posluju natprosječno uspješno - iako spektakularni bankroti, poput onoga lanca drogerija Schlecker, pomućuju sliku. Od oko 2058 milijardi eura prometa, koliko su ostvarile 100 najvećih tvrtki u Njemačkoj, udio onih u obiteljskom posjedu je 915 milijardi eura. "Njemačka obiteljska poduzeća su oduvijek bila jaka", navodi profesor Mark Binz, predsjedatelj kuratorija IFF-a i stariji partner odvjetničkog ureda Binz & Partner iz Stuttgarta. "Nijedna druga velika gospodarska nacija na svijetu nema toliki udio obiteljskih poduzeća među vodećim tvrtkama u zemlji", kaže Binz. Međutim, tvrtke koje vode obitelji proteklih desetljeća nisu imale tako jaku poziciju. 2005. godine je Intes Akademija za obiteljska poduzeća u Bonnu pri sličnoj analizi, kao što ju je proveo IFF, utvrdio da je među top 100 poduzeća u Njemačkoj tek jedna trećina u obiteljskom posjedu. Savjetnički ured Progenium iz Bavarske je nedavno izračunao da je 1980. godine među 50 vodećih njemačkih poduzeća tek u 15 njih na čelu bila jedna osoba ili obiteljski klan.

Burza može čekati
Dok je prije obično bilo riječi o tome da će poduzeća koja su na burzi s vremenom potisnuti velika obiteljska poduzeća, IFF analiza je pokazala upravo suprotno. "Još nikada", kaže profesor Binz za DW, "nije bilo toliko obiteljskih poduzeća među top 100 u Njemačkoj kao 2011. godine." Gotovo polovica od 51 obiteljskog poduzeća je protekle godine zabilježila dvoznamenkasti rast prometa. Za mnoge je 2011. bila rekordna godina. Kao prvaci rasta se primjerice ističu lanac drogerije Rossman ili trgovačko poduzeće Alfred Toepfer. Za dinamičan razvoj se pobrinuo i Volkswagen. Taj proizvođač automobila, kod kojeg su kormilo preuzele obitelji Piech i Porsche i prema tome potpada pod definiciju obiteljskog poduzeća, 2011. zabilježio je rast prometa za 26 posto, na 159 milijardi eura. Automobilska industrija uopće pripada onim branšama u kojima su se obiteljska poduzeća proteklih godina pokazala posebice pogodna za rast i otporna na krize. Tek tri poduzeća su protekle godine bilježila gubitke.

Odličan rast
Mnoga obiteljska poduzeća su se tijekom godina odlično razvila. Među njih na primjer spada, pojašnjava Binz, koncern za proizvodnju i trgovinu plemenitim metalima. Dok je to poduzeće 2007. zabilježilo dvanaest milijardi eura prometa, protekle godine je to bilo već 26 milijardi eura. Ili pak naftno poduzeće Marquard & Bahs, koje u istom razdoblju zabilježilo rast prometa sa 11 na respektabinih 17,3 milijardi eura. Iza tih uspješnih priča se nerijetko kriju istaknute poduzetničke ličnosti. Osim toga, kaže profesor Binz, obiteljska poduzeća ne razmišljaju u kategorijama kvartala već generacija. To nužno utječe na dugoročnu strategiju, dodaje on: "Ona su brža i pri donošenju odluka jer se ne moraju u za koncerne tipičnom ponašanju osigurati ili opravdavati." Ipak su obiteljska poduzeća svjesnija rizika nego zaposleni menadžeri "jer je to njihov vlastiti novac koji gube u slučaju pogrešnih poduzetničkih odluka", pojašnjava Binz i dodaje da dobra obiteljska poduzeća svoje radnike tretiraju kao jednu veliku obitelj i time stvaraju jedan osjećaj zajedništva, osjećaj zajedništva, obilježen uzajamnom lojalnošću i povjerenjem.

U središtu pažnje
Klijenti, a ne dioničari
Prema rezultatima analize instituta IFF, kod obiteljskih poduzeća je klijenti jače u središtu pozornosti nego kod drugih velikih poduzeća, koja u prvom planu zanimaju njihovi dioničari, napominje profesor Binz. Dodaje da postoje razlike i u plaćama članova upravnog odbora, pa se tako primjerice plaća tih ljudi u lancu optičkih radnji Fielmann orijentira prema zadovoljstvu klijenata. Binz međutim upozorava i da kod jakih obiteljskih poduzeća može štošta krenuti po zlu, pa bi tako ne samo Schlecker mogla zadesiti sudbina brisanja s liste uspješnih. Velike bankrote su zabilježili i trgovačko poduzeće Arcandor i najveće građevinsko poduzeće u Njemačkoj Walterbau. Preuzimanja od strane drugih su također moguća, poput proizvođača strojeva Putzmeister, kojega su preuzeli kineski investitori.