Posljednje tri godine otkako je Jure Radić na čelu IGH organizirale su se izvanredne tiskovne konferencije na kojima su javnosti prezentirane samo dobre vijesti.

Pljuštale su najave poslova po istoku i jugoistoku Europe, ali u Hrvatskoj nije skoro bilo posla vrijednijeg od milijun eura u kojem IGH nije sudjelovao kao investitor, projektant ili nadzornik. Radić je najavljivao spremnost na financiranje autocesta u Hrvatskoj koncesijama, želio je koncesiju za zračnu luku, kupovao zemljišta, kupovao tvrtke, kretao u javno privatna partnerstva. Za Konstruktor Željka Žderića tako neraskidivo povezan s IGH-om bilo je slično. Od crkve u Udbini pa do svih cestovnih pravaca visjeli su logotipi Konstruktora i njegovih kćeri. Nemalo puta je upozoravano na spregu te dvije tvrtke s politikom, čiji su bivši ili sadašnji zaposlenici vodili tvrtke koje su im davale poslove (HAC, HC, ARZ). Veliki krešendo bio je posao u Crnoj Gori. No umjesto posla stoljeća uslijedila je velika pljuska koja nažalost nije bila prva ni posljednja kada se radi o poslovima u inozemstvu, a nastavak slijedi i na domaćem terenu. Dosad se samo gubici poslova nisu htjeli komentirati i prolazili su izvan fokusa šire javnosti. Gubitak posla u Crnoj Gori ogolio je dvije "perjanice hrvatskoga građevinarstva". Nisu uspjeli u osam mjeseci naći banke koje bi ih pratile, a osim u težoj financijskoj globalnoj situaciji, problem je i u samim tvrtkama. Rasle su im obveze tijekom godina, a propadali poslovi koje su smatrali sigurnim. Ne treba zaboraviti da se IGH povlači iz šest velikih projekata u Hrvatskoj od kojih je najveća bila Zagrepčanka, a razlog je uvijek isti, nedostatak novca i preveliki apetiti u prošlosti. Najveći najavljeni poslovi i inozemstvu poput hidrocentrala u Čečeniji također su propali. No Jure Radić je uvijek svaki od problema, osim Crne Gore, optimistično pravdao i pokrivao ga najavom novih poslova. I mnogi mali investitori su vjerovali. U Crnoj Gori se dogodila farsa u kojoj se u godinu dana prezentiralo kako je posao dobiven i kako su jamstva osigurana, a njihov uspjeh prezentiran kao uspjeh hrvatske države. Kada se sve pokazalo kao neistina, Radić i Žderić su izgubili i to posljednje uporište. Njihovim novim najavama koje su hranile optimizam rijetko će tko vjerovati. Na domaćem terenu tek su se sad nadzorna tijela počela baviti tim lažnim optimizmom i istražuju tko se okoristio od neispunjenih najava. Za dvojac je ipak veći problem od toga što kod kuće nema više državnog novca za gradnju, koji ih je konstantno hranio prošlih godina. Nemaju ni potporu političkih struktura kao nekada. Kako god se okrene, dolaze im znatno teži dani.