Kad je izašlo prvo izdanje Marxova "Kapitala", trebalo je pet godina da se proda prvih tisuću primjeraka. Djelo nije bilo prevedeno na engleski jezik dva desetljeća, a The Economist nije ga spominjao sve do 1907. godine.
Usporedbe radi, "Kapital u 21. stoljeću", autora Thomasa Pikettyja postao je senzacija preko noći. Originalno objavljena na francuskom, Pikettyjeva knjiga postala je bestseler prije nego se pojavio prijevod na engleski jezik u ožujku ove godine. U SAD-u je ova knjiga najprodavanija na Amazonu.

Uspjeh knjige ima dosta veze s dobro pogođenom temom u pravo vrijeme. Nejednakost je postala vruća tema, pogotovo u SAD-u. Amerikanci su odjednom počeli govoriti o onima koji imaju i onima koji nemaju, ponajviše zatečeni ekscesima s Wall Streeta.

Pikettyjev "Kapital" je zaveo ljevicu, naljutio desnicu i začinio znanost u popularnom smislu ove riječi. The Economist tvrdi kako je Pikettyjev "Kapital" sastavljen od nekih sjajnih primjera, no debelo je podbacio kao vodič za akciju.

"Kapital" ima tri važna doprinosa na svojih 577 stranica.

Prvo, Piketty je pionir u korištenju porezne statistike kao mjerila nejednakosti i odlično dokumentira razvoj prihoda i bogatstva kroz 300 godina, posebno u Europi. Pokazuje da je razdoblje između 1914. i 1970. bio povijesna iznimka u kontekstu rasta nejednakosti u prihodima i količine bogatstva. Od 1970. znatno se produbljuje jaz između bogatstva i prihoda i to na razine prije 20. stoljeća.

Drugo, teorija kapitalizma na neki način objašnjava ove činjenice i nudi prognozu gdje bi se mogla kretati distribucija bogatstva. Njegova središnja tvrdnja je da sustav slobodnog tržišta tendira većoj koncentraciji bogatstva jer je stopa povrata na imovinu i investicije u pravilu veća od stope ekonomskog rasta. Dva svjetska rata, Velika depresija i visoki porezi snizili su povrat na kapital i bogatstvo u 20. stoljeću, a istodobno su rapidna produktivnost i rast stanovništva podigli stope ekonomskog rasta. Njegovo predviđanje da će koncentracija bogatstva biti sve veća zasniva se na "izvlačenju" iz prošlosti. Predviđa da povrati na kapital neće znatno pasti čak i kad se količina bogatstva bude povećavala. To bi možda i moglo biti točno, ali to je Pikettyjeva hipoteza, a ne čvrsta zakonitost.

I tu svi problemi počinju jer Pikettyjev treći doprinos sastoji se u prijedlogu politike koja pretpostavlja da je koncentracija bogatstva ne samo neizbježna, već i da je najvažnija. Zato nudi globalno progresivno oporezivanje kapitala (prema godišnjoj stopi od 0,1 posto do maksimalno 10 posto za najveća bogatstva). Sugerira i "kaznenu" 80-postotnu poreznu stopu na sve zarade veće od 500.000 dolara. Ovdje "Kapital" skreće ulijevo i gubi kredibilitet, smatraju u The Economistu. Piketty radije brani svoju tezu nego što objašnjava zašto bi koncentracija bogatstva trebala biti prioritet. Neki modeli oporezivanja kapitala mogli bi se uklopiti u skup politika za 21. stoljeće, ali oni nisu jedini, pa čak niti glavni načini za osiguravanje prosperiteta na globalnoj razini.

Pikettyjev fokus na "isisavanju" bogststva potječe iz socijalističke ideologije, a ne iz znanosti. To bi moglo objasniti zašto je "Kapital" bestseler, ali je to slab program za bilo kakvo djelovanje, zaključuje The Economist.