Posljednje 18. po redu izdanje ekonomskih prognoza Hypo banke glavni ekonomist Hrvoje Stojić nazvao je ′Salto mortale′ aludirajući na nepoznanice koje prate operaciju konverzije kredita u franku. Zašto je unatoč prognozi rasta oprezan, što očekuje od nove vlade i zbog čega smatra da je javni dug alarmantan, razgovaramo u intervjuu za Poslovni dnevnik.

Zašto ste povećali očekivanja rasta BDP-a na 1% u 2015.?

Nova očekivanja održavaju ponajviše dobre rezultate inozemne potražnje. Rezultati izvoza bili su bolji (moguće djelomično i zbog promjene metodologije) pa smo na više korigirali rast BDP-a, a tu su i natprosječni turistički rezultati zahvaljujući dobrom vremenu i ulaganjima u turističke kapacitete. Vidljiv je utjecaj rasta osobne potrošnje koji je posljedica negativne inflacije, nižih cijena nafte i rasta raspoloživog dohotka zbog poreznih rasterećenja s početka godine.

Prognoze ne uvažavaju efekt konverzije franka?

Ne, jer se u ovoj godini ne očekuje njegov puni efekt. I da banke smanje kreditiranje što je realna bojazan, to će se vidjeti tek 2016.

Izbori su pred vratima, prve godine mandata su prilika za rezove. Kakav rast očekujete 2016.?

Zasad smo prognozu ostavili na 0,5 posto, no mogli bismo naniže revidirati investicije i potrošnju zbog pogoršanja investicijske klime, povišene neizvjesnosti u uvjetima poslovanja te objektivnog rizika da nam padne kreditna aktivnost.

Je li konverzija i ključni rizik za gospodarstvo?

Da, zajedno sa konačnim preporukama Europske komisije o tempu fiskalne konsolidacije koja će morati biti značajno ubrzana. Komisija vjerojatno ove godine nije pokazala zube, vjerojatno zbog izbora, no to bi se vrlo brzo moglo promijeniti.

Puno se priča o šteti za banke. Koji su ukupni efekti?

Možemo uzeti primjer Mađarske u kojoj je udio CHF kredita nešto veći nego, no njihovo rješenje (konverzija po tržišnom tečaju, op.a.) je bilo manje radikalno pa bi u konačnici kod nas negativni efekti mogli biti i veći. Mađarska se, što su potvrdili i pojedini guverneri središnjih banaka, dogovarala s bankama te nije pribjegla jednostranoj odluci kao što je to učinila Hrvatska. Osim gubitaka banaka i smanjenja kreditne aktivnosti, banke bi mogle dodatno ubrzati proces razduživanja koji je ionako već u tijeku. To je potvrdio i austrijski guverner Ewald Novotny rekavši da postoji objektivna bojazan da banke smanjuju izloženost Hrvatskoj radi regulatornih neizvjesnosti.

Koliko su banke dosad povukle kapitala i koliko još očekujete?

Dosad se neto udjel stranih vlasnika u pasivi banaka smanjio za 6,7 postotnih bodova (sa 28,2% u 2011. godini na 21,5% u drugom tromjesječju 2015.), odnosno za oko 3,9 milijarde eura. Sam proces razduživanja je negdje oko polovice, kad govorimo vremenski i po iznosu. Moguće je da razduživanje potraje još pet do sedam godina, po različitim pokazateljima, ukoliko se ne poboljšaju modeli za rješavanje pitanja loših plasmana, uključujući i porezne poticaje za iste, što je preduvjet da profunkcionira monetarna transmisije.

Koliko mogu porasti kamate?

Nezahvalno je javno licitirati jer to ovisi o konkretnom riziku koji se prihvaća, ročnosti te valuti. Posljedica konverzije može biti i da se banke jače okrenu kunskom kreditiranju koje je u startu skuplje od valutno indeksiranog. Svi trenutni pokazatelji upućuju da će krediti biti oskudniji i skuplji. I bez toga rast cijene kreditiranja bio je pitanje vremena zbog fiskalnih rizika i početka normalizacije kamatnih stopa u svijetu. Rješenje za franak nikome ne ide na ruku, čak ni onima koji će danas nešto njime dobiti, jer će kasnije sve to platiti kao porezni obveznici, a u međuvremenu će se samo unijeti nervoza među strane investitore kao glavne kreatore novog zapošljavanja i izvoza.

Je li opasnost da Hrvatska poput Mađarska zbog franka završi u recesiji?

To je realna opasnost. Osim neizvjesnosti oko franka, Hrvatska značajno mora ubrzati fiskalnu konsolidaciju. Najkasnije u svibnju dobit ćemo preporuke Europske komisije u tom pogledu, a bilo bi dobro da Vlada to ne čeka već da odmah nakon izbora izađe s konkretnim mjerama.

5,6% deficita u 2016. ne čini se preambicioznim ciljem za novu vladu?

Ne možemo ni nagađati hoće li se i koje mjere povlačiti, pa je naša prognoza budžetski deficit od 5,7 posto. Samo inicijalni trošak operacije franak za proračun 2016. je najmanje dvije milijarde kuna, pri čemu će banke platiti 1,5 milijardu kuna manje poreza, a ostatak se odnosi na rast kamata. Za početak se to su kamate na trezorske zapise i to pod uvjetom da HNB održava visoku likvidnost i tečaj stabilnima. O indirektnim posljedicama poput slabljenja ekonomske aktivnosti da ne govorimo. Štoviše, Hrvatska ni u 2016. neće uvesti porez na nekretnine. Mi smo među tri europske zemlje prema visini deficita, a njegove dvije trećine odlazi na plaćanje kamata.

Mislite da nismo iskoristili niske kamate u svijetu?

Da. Hrvatska je uspjela jedino ′zaštopati′ rast izdataka za kamate, ali nije uspjela iskoristiti niske razine da smanji rashode poput drugih visokozaduženih zemalja. Realno, mi smo te uštede iskoristili samo da taj novac potrošimo negdje drugdje i odgodimo reforme, primjerice u zdravstvenom te mirovinskom sustavu. Činjenica je da domaće obveznice nemaju ′call opciju′ da ih se refinancira jeftinije, ali ono što se može raditi je skuplja dospijeća zamjenjivati jeftinijima te produljiti ročnost. Ili, planski provesti predfinanciranje poput, primjerice, Slovenije koja danas pokriva veći dio dospijeća i za 2017. Ne treba zaboraviti da se rješenje mora pronaći i za javna poduzeća koja se zadužuju po cijeni usko vezanoj za državu.

Javni dug će 2017. doseći 100% BDP-a i upozoravate da ga se mora hitno restrukturirati?

Bojim se da nema alternative jer inače u opasnost potencijalno dolazi štednja građana u drugom mirovinskom stupu. Sadašnja razina duga već je alarmantna, posebno što on raste godišnje pet postotnih bodova. U tom smislu medvjeđu uslugu nam je napravio i MMF koji u posljednjem izvješću Hrvatsku nije osobito kritizirao zbog neodrživog javnog duga. Ima više načina za restrukturiranje; monetizacija je samo jedan od njih. Hrvatska mora ubrzati privatizaciju, da bi se stabilizirao javni dug potrebna nam je milijarda do milijarda i pol prihoda od privatizacije godišnje.
Godišnje uštede oko 3,5 mlrd. kuna.

Zašto je razina duga alarmantna?

Javni dug krajem godine dosegnut će 90% BDP-a, no iako je odavno ograničavajući faktor rastu, na sadašnjim razinama negativni utjecaj samo se produbljuje. Da bi se dug obuzdao potrebno je konstantno smanjivati deficit i u srednjem roku potreban nam je strukturni suficit od tri do četiri posto BDP-a što znači da se fiskalnom politikom neće moći poticati rast. Hrvatska mora ciljati konsolidaciju od bar 1% BDP-a godišnje, ako ne i dva. Ako nam je očekivani BDP u 2017. oko 45 milijardi eura, moramo uštedjeti najmanje oko 450 milijuna eura ili 3,5 milijarde kuna godišnje. Sve što smo dosad radili bila je racionalizacija marginalnih benefita. Budući potezi moraju biti kvalitetni i strukturni, a ne više jednokratni. Nije istina da reforme nisu moguće, naprotiv, one su nužne i neminovne.