Žrtve premještanja kapitala bile su, s iznimkom španjolske Iberije, dionice zračnih prijevoznika. Sedam dana uzastopnog rasta potpuno je izbrisalo negativne učinke poprilično traumatične korekcije s početka godine, kada se cijena sirove nafte, na sveopće zaprepaštenje aktera, u jednom trenutku spustila i ispod 50 dolara po barelu. Zato je ovaj tjedan donio drastično izmijenjeni odnos snaga i potpuni preokret, kojim je napravljen sad već sasvim solidan odmak u odnosu na očajan start (između 3 i 6 posto, ovisno o blendu sirove nafte), i to u prvom redu zahvaljujući Teheranu, nakon što su zarobljavanjem britanskih vojnika u prvi plan ponovo gurnute geopolitičke teznije, odvlačeći vodu na mlin špekulanata. Jer u situaciji kada OPEC, na iznenađenje većine promatrača, čvrsto kontrolira proizvodnju unutar dogovorenih kvota, a cijene naftnih derivata u posljednjih pet tjedana doslovno divljaju, zadnje što krajnjim potrošačima treba je raširena nervoza ulagača, potaknuta analizom različitih scenarija, koji dopuštaju čak i primjenu oružane sile, odnosno, vojnu akciju usmjerenu protiv Irana. U onom benignijem obliku to podrazumijeva izvlačenje zarobljenih vojnika, no samo će rijetki kategorički odbaciti i mogućnost nekog oblika vojne intervencije protiv iranskog režima, dok ostatak sve više uviđa potencijalne opasnosti najnovijeg zapleta. To se u prvom redu odnosi na činjenicu da gotovo četvrtina svjetske proizvodnje prolazi dijelom Perzijskog zaljeva, gdje je upravo ovoga tjedna (igrom slučaja ili … ?) započela najveća demonstracija sile od 2003. godine, u kojoj sudjeluje oko 15 savezničkih ratnih brodova i stotinjak zrakoplova. A u takvim okolnostima, tržišta kapitala obično obuzima nervoza pored koje optimisti jednostavno nemaju što tražiti.
Osim, naravno, ako ne favoriziraju korespondirajuća izdanja, jer dionice naftne industrije jučer su doživjele pravi procvat, obilato koristeći novonastalu situaciju s jedne, te relativno atraktivne valuacije s druge strane. Agresivan nastup u ovom slučaju najbolje oslikava podatak kako su ENI i Repsol, s rastom cijene dionica od 1,3 posto, bili sasvim na dnu sektorske ljestvice, dok su Statoil i British Petroleum bilježili rast veći od 2 posto. Analogno tome, najveće su žrtve sasvim logične rotacije kapitala bili zrakoplovni prijevoznici, ali s jednim izuzetkom. Naime, Iberia je bila u plusu od 2,4 posto, tragom špekulacija kako bi se private-equity tvrtka Texas Pacific Group uskoro mogla pojaviti s ponudom za preuzimanje teškom četiri milijarde eura, što bi pak moglo izazvati i reakciju British Airwaysa (-1,2 posto), koji pak već kontrolira 10 posto vlasničkog udjela u španjolskom prijevozniku. Istodobno, sve se rjeđe spominje Lufthansa (-0,2 posto), koja je svojedobno figurirala kao najizgledniji kupac, dok je Air France-KLM izvan svih kombinacija, no njegova se veličina na kraju pokazala najvećim utegom, donijevši dionicama pad cijene od 1,7 posto. Bankovne dionice postale su atraktivnom metom za izvlačenje profita, a niti konzervativne prognoze Raiffeisen Internationala (-3,6 posto) nisu se odveć dojmile analitičara, u prvih mah impresioniranih snažnim rastom operativne dobiti u zadnjem kvartalu prošle godine. Tome svakako dalja pridodati i nesuglasice Uprave i nekolicine dioničara nizozemske banke ABN Amro (-1,3 posto), jer potonji zagovaraju scenarij cijepanja banke, odbacujući kombinacije s britanskim Barclaysom (-0,2 posto). Inače, "pobunjenike" predvodi kontroverzni TCI Fund Management, koji se potrudio napraviti prilično bučnu uvertiru uoči Glavne skupštine sazvane za kraj travnja. Eskalacija višemjesečne istrage i uhićenje Johannesa Feldmayera, člana Uprave Siemensa, dionicama potonjeg donijelo je gubitak od 1,9 posto, dok je Hennes & Mauritz, servirajući solidan update iz posljednjeg kvartala (rast dobiti od 27 posto), zaradio tek minus od 2,1 posto.

Rudari izvan fokusa investitora
Usprkos laganom rastu cijena metala, kupci su uglavnom zaobilazili rudare, a izuzmemo li Vallourec (+4 posto), ni čeličane se nisu pokazale odveć atraktivnima, premda je čelnika Arcelor Mittala (-1,9 posto) nedvojbeno najavio nastavak procesa strateške konsolidacije, čime se upravo francuska kompanija prometnula u potencijalnu metu za preuzimanje. Ostatak sektora bio je potpuno izvan domašaja optimista.

izvor: www.poslovni.hr