U Hrvatskoj su ipak moguća gospodarska čuda. Tko ne vjeruje, neka prošeta do Zaprešića, gdje se opet pod brendom Inkera proizvodi porculanski asortiman. Iza projekta povratka industrije duge tradicije (prvo porculansko posuđe u Zaprešiću proizvedeno je još 1953., u razdoblju snažne industrijalizacije) stoji tvrtka Inkerpor s osnivačem Porvasalom iz španjolske Valencije.

Španjolci su, i sami iz porculanskog miljea, naime, u prosincu 2009. kupili Inkerov segment porculana. Prekinuli su proizvodnju te svu opremu koja se mogla spakirati na tegljače odvezli u daleku Valenciju.Brzo su, međutim, uvidjeli da posrijedi nije bio baš dobar poslovni potez. Inkerov porculan imao je svoju nišu na mnogim tržištima, ne samo europskima. Jesu li lojalni kupci odigrali ključnu ulogu u tome da se Porvasal predomisli, ostaje nepoznato. No, od ožujka 2011. zaprešićke hale ponovno su ispunjene žamorom radnika i bukom strojeva. Gotovo dvije trećine proizvedenoga asortimana prodaju u izvoz, plaću redovito prima oko 200 zaposlenih, a do kraja godine bit će ih i više, radi povećanja proizvodnje 30 posto. Na poduku u Porvasal trebalo bi što prije poslati pojedine hrvatske ministre. Možda bi se vratili s receptom primjenljivim za još neke ovdašnje tvrtke, nekada velike izvoznike, kojima upravo namjeravaju staviti lokot na vrata. Ako su Španjolci tako brzo uvidjeli da hrvatski radnici znaju zanat koji donosi profit, možda bi o tome htjeli poučiti i hrvatske ministre.