Još prije godinu dana ′bitcoin′ je bio vrlo popularan pojam u medijima koji se bave gospodarstvom, financijama i tehnologijom. Nerijetko ga se spominjalo i u puno širim krugovima, no danas teško da se za njega još i može čuti. Kako došlo, tako prošlo, rekli bi mnogi i u ovom trenutku bi im bilo teško proturječiti. Ipak, ako se cijela situacija sagleda iz malo šire perspektive, vidjet ćemo da je bitcoin, jednostavno, završio u limbu.

Da bismo objasnili kako je do toga došlo i vidjeli kuda to vodi, moramo se malo vratiti u povijest. Izumiteljem bitcoina smatra se Satoshi Nakamoto, osoba koja je 2008. godine kroz objavljeni stručni rad iznijela koncept, a 2009. i objavila softver kojim je ′u opticaj′ pušten bitcoin.

Tko je misteriozni Satoshi Nakamoto

Već i tu se javlja neizvjesnost koja je na mnoge načine u samo nekoliko godina njegovog postojanja snažno obilježila bitcoin. Nitko, naime, još nije pouzdano utvrdio identitet Satoshija Nakamota. Razni mediji su kroz godine nagađali o kome se točno radi te su imenovali pojedince, ili čak grupe, koje bi mogle stajati iza pseudonima, no pouzdane informacije o stvarnom kreatoru još uvijek nema. Da bi stvar dobila još jednu dodatnu dozu misterije, Satoshi Nakamoto je još 2011. objavio da napušta cijeli projekt bitcoina.

Što je zapravo bitcoin? Najčešće se uz objašnjenje pojma može čuti da je bitcoin kriptovaluta, iako ga prozivaju i digitalnim novcem, virtualnom valutom i još kojekako. Kako su pojmovi novca i valute uglavnom stopljeni s klasičnim shvaćanjem da iza sredstva plaćanja mora stajati nekakva realna vrijednost (zlato, plemeniti metali, stoka, poljoprivredni proizvodi i dr.) bitcoin bi možda najpravilnije bilo nazvati digitalnim sredstvom plaćanja.

Kako se dijeli jedan bitcoin?

Kao i klasične valute, bitcoin se dijeli na manje dijelove. Jedan bitcoin sadrži 1.000 milibitcoina, 1.000.000 bita (ili mikrobitcoina) ili čak 100.000.000 satoshija (jedinica nazvana prema izumitelju Satoshiju Nakamotu).

Kriptografski izračuni

Koji god da se pojam jednog dana pokaže najboljim, bitcoin je, bez sumnje, revolucijski korak u trgovini i financijama. Za razliku od klasičnog shvaćanja novca gdje je iza njegove vrijednosti nekad ležala stvarna vrijednost iskopanog i trgovanog zlata, a kasnije povjerenje u monetarnu vlast, bitcoin s time nema nikakve veze. Koncept i tehnologija bitcoina leže na korištenju kriptografije (odakle potječe i pojam kriptovalute), zbog čega je korištenje računala za kriptografske izračune jedan od načina na koji se može steći bitcoin. No za razliku od sličnih projekata, gdje bi se rezultati takvih izračuna mogli dalje koristiti za neku drugu svrhu, ovdje je njihova svrha samo stvaranje bitcoina. Ovaj proces je poznatiji kao ′kopanje′ ili ′rudarenje′ (eng. mining) bitcoina, a funkcionira tako da postaje sve teži što mu se više računala priključuje. Zbog toga u određenom trenutku jednostavno postaje neprofitabilan jer investirani novac u energiju i računalnu infrastrukturu premašuje vrijednost bitcoina koja se može dobiti na taj način.

Vrijednost 2013. godine 13 dolara, danas 271 dolar

A vrijednost bitcoina je onaj glavni razlog zbog kojeg ga se prije godinu dana toliko spominjalo. Početkom 2013. godine jedan bitcoin je vrijedio oko 13 američkih dolara. Do kraja te godine vrijednost mu je porasla gotovo stotinu puta, na više od 1.100 dolara. Kad bi se radilo o zlatu, to bi značilo da ste zlato koje ste na početku godine kupili za 100 kuna, na kraju godine mogli prodati za gotovo 10.000 kuna. Vrlo privlačna zarada zbog koje je bitcoin skočio na naslovnice mnogih medija, iako on nije jedina kriptovaluta koja danas postoji u svijetu. Nakon tog snažnog skoka, tijekom 2014. godine je uz povremene snažne oscilacije ipak došlo do postepenog pada vrijednosti bitcoina. Od kraja 2014. pa do danas vrijednost mu se uglavnom kreće u rasponu od 200 do 300 dolara, a u trenutku pisanja ovog članka ona iznosi 271,16 dolara, odnosno oko 1.800 kuna. Kad bi trebalo navesti prednosti i mane bitcoina, najjednostavnije bi bilo reći da ono što bitcoin čini dobrim je isto ono što ga čini lošim. Već spomenute oscilacije u vrijednosti znače da se vlasnik bitcoina može vrlo brzo ′obogatiti′, ali i vrlo brzo izgubiti to ′bogatstvo′.

Nitko ga ne regulira i brzo se širi

Nadalje, ono što mnogi naglašavaju kao iznimno veliku prednost bitcoina je nedostatak regulacije. Ne postoji institucija koja bi postavljala pravila oko korištenja bitcoina. Takva situacija mu omogućuje vrlo brzo širenje kao globalnog sredstva plaćanja, no istovremeno mu je i ograničenje jer kod korisnika raste nesigurnost o tome što se dešava u nepredviđenim slučajevima. Nedostatak regulacije je i razlog prvotnoj popularnosti bitcoina (i drugih sličnih kriptovaluta) u elektronskoj trgovini na internetu. Za razliku od klasičnih valuta gdje se vlasnicima bankovnih računa još i može ući u trag, vlasnik bitcoina može, ako to želi, zadržati potpunu anonimnost. Zato je bitcoin postao vrlo popularan u ilegalnim transakcijama kupnje droge ili oružja.

Australski slučaj

To mu, kao što smo već rekli, donosi i probleme. Najsvježiji primjer može biti, recimo, odluka sve većeg broja australskih banaka da zatvore račune kompanijama koje trguju bitcoinom. Australske vlasti su pokrenule istragu zbog sumnje da klasične banke zatvaraju račune tim kompanijama jer se boje konkurencije, no u bankama kažu da je to zbog poštivanja pravila o sprečavanju pranja novca. Nepostojanje središnje vlasti koja bi nadgledala izdavanje bitcoina, kao što klasične središnje banke nadgledaju emisiju domaćih valuta, također se navodi kao jedna od prednosti kriptovalute. Kako nema monetarne vlasti koja bi na tržište mogla plasirati neograničene količine novca, za kriptovalutu ne postoji problem inflacije.

Još jedna stvar koja bitcoin čini popularnim jest tehnologija koja ga prati. U klasičnim transakcijama i platnim sustavima uvijek postoji jedna središnja institucija koja vodi evidenciju o tome tko kome plaća i koliko. U sustavu u kojem funkcionira bitcoin, umjesto da se ta evidencija nalazi centralizirana na jednom mjestu, ona je decentralizirana i teoretski se može nalaziti na neograničeno mnogo lokacija.

Radi se o tzv. blockchain tehnologiji koja je razlogom zašto su najpoznatije velike svjetske banke, poput britanskog Barclaysa, švicarske banke UBS, američkog Citigroupa i Goldman Sachsa i španjolskog Santandera, odlučile ozbiljno investirati u njen razvoj. Ovakav način bilježenja transakcija mnogo je jeftiniji, a lako može biti i pouzdaniji, od klasičnog načina gdje to radi samo jedna institucija. Ulazak najvećih svjetskih banaka na područje na kojem su dosad dominirali tehnološki entuzijasti i trgovci ilegalne robe jest znak da bitcoin i tehnologija koja ga podupire treba shvatiti poprilično ozbiljno.

Gdje je tu Hrvatska?

U Hrvatskoj je situacija s bitcoinom uglavnom slična kao i svugdje u svijetu. Postoji nekoliko mjesta gdje ga se može kupiti i prodati, a najčešće se to obavlja internetom, mada je prije godinu dana u Zagrebu postavljen i prvi bankomat. Mjesta na kojima se može potrošiti za plaćanje roba i usluga također su još uvijek dosta rijetka. Nevoljkost da se bitcoin prihvati kao sredstvo plaćanja proizlazi iz njegove zakonske nedefiniranosti. Hrvatska narodna banka (HNB) je još sredinom prošle godine u priopćenju navela da bitcoin kod nas ′ne potpada niti pod jednu zakonom reguliranu kategoriju sredstava plaćanja′.

To znači da se teško može računati na bilo kakvu pravnu zaštitu ako dođe do problema. HNB je tada napomenula i da će bitcoin tretirati na jednaki način na koji će to činiti Europska središnja banka. U osnovi radi se o klasičnom slučaju gdje tehnologija krči put, a regulatorne institucije kaskaju za njom. Ono što je neosporivo jest da je bitcoin vrlo važan korak u financijsko-tehnološkoj revoluciji i još ga nitko nije odbacio kao beskorisnu zamisao. I obični korisnici, i banke, i regulatori zasad se još uvijek drže relativno neutralno i, zapravo, čekaju da vrijeme pokaže svoje. Ili da bitcoin polako zaživi kao ozbiljno sredstvo plaćanja, s time da zadrži dobar dio ili sve karakteristike koje ga čine privlačnim i superiornijim klasičnim valutama. Ili da se zbog nedostatka regulative pokaže previše nestabilnim da bi u ovakvom obliku i dalje postojao i da bi ga se koristilo kao sredstvo plaćanja. Do tada će se, izgleda, nalaziti u limbu.

Odluka Europskog suda pravde

Europski sud pravde je prije nekoliko dana donio presudu prema kojoj se na transakcije bitcoinom ne naplaćuje porez na dodanu vrijednost (PDV). Izuzimanje tradicionalnih financijskih usluga od PDV-a je uobičajeno, no kako bitcoin nije klasična valuta iza koje bi stajala neka monetarna vlast, razne države su ga dosad definirale na razne načine: neke su ga smatrale proizvodom, neke imovinom, a neke financijskim instrumentom. Ova presuda potvrda je službenog mišljenja koje je u svibnju ove godine objavila naša Porezna uprava. Tim su tumačenjem transakcije bitcoinom u Hrvatskoj oslobođene plaćanja PDV-a iako je tada Porezna uprava upozorila da se to mišljenje može i promijeniti baš zbog iščekivanja konačne odluke u predmetu pred Europskim sudom pravde.