S približavanjem zime čelnici Europske unije traže načine zaštite potrošača od velikog rasta cijena energenata, a i poduzeća i građani moraju osmisliti nove načine uštede kako im već veliki računi ne bi dodatno porasli, piše Reuters.

Dok neke nacije planiraju prilagoditi politike kako bi ublažile udarac rastućih računa za plin, druge se okreću fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. Najbolji primjer je Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) čija se premijerka zalaže za povećanje crpljenja nafte iz Sjevernog mora, a zbog rasta cijene energije i straha od hladne zine pojavljuju se i kompromisi u borbi protiv klimatskih promjena.

Europska unija predložila je ograničavanje cijene ruskog plina kao jednu od hitnih mjera namijenjenih ograničavanju računa za energiju. Predsjednica Europske Komisije Ursula von der Leyen iznijela je pet prijedloga za koje je rekla da bi mogli odmah utjecati na "astronomske" cijene. Ministri energetike iz 27 zemalja članica Unije raspravljali su o njima u petak. Prijedlozi uključuju ograničavanje cijene ruskog plina, ograničenje prihoda za proizvođače s niskim troškovima i doprinos solidarnosti od tvrtki iz fosilnog sektora.

Dok se EU okreće ograničavanju cijena i doprinosima solidarnosti, britanska premijerka Liz Truss tijekom svog prvog premijerskog nastupa u parlamentu izjavila je da se protivi nametanju posebnog poreza energetskim tvrtkama kako bi pomogla u rješavanju krize cijena energije. Najavila je da će Britanija umjesto toga u većoj mjeri koristiti opskrbne lance, uključujući više nafte i plina iz Sjevernog mora, kao i nuklearnu energiju.

Iako je korištenje fosilnih goriva usred rastućih računa za plin zaokupilo Europu, smanjenje emisija ostaje važan cilj koji treba postići jer Kina i EU razmjenjuju kritike na svoju predanost borbi protiv klimatskih promjena, nakon neuspjeha klimatskih pregovora unutar skupine G20.

Odbor Europskog parlamenta za klimatske promjene optužio je Kinu da je zbog odustajanja od Glasgowskog pakta o klimi najveći emiter stakleničkih plinova na planetu.

Naime, Kina je odgovorna za oko 30% godišnjih emisija, što je čini najvećim svjetskim emiterom, dok su Sjedinjene Države druge, a EU treći. Međutim, Sjedinjene Države su povijesno najveći emiter stakleničkih plinova.