Uoči subotnjeg susreta sa slovenskim premjerom Borutom Pahorom u Bohinju na kojem će glavna tema biti rješenje problema devizne štednje hrvatskih građana u bivšoj Ljubljanskoj banci, premijerka Jadranka Kosor u četvrtak je u Banskim dvorima razgovarala s guvernerom Hrvatske narodne banke Željkom Rohatinskim, koji je ponovio stav HNB-a da se Novoj ljubljanskoj banci ne može dopustiti poslovanje u Hrvatskoj dok ne bude riješen problem štediša bivše banke.

Očito je da postoji interes, kako s hrvatske, tako i sa slovenske strane da se pronađe odgovarajuće rješenje. A kada se to rješenje pronađe, tada će i HNB dati dozvolu za Novu ljubljansku banku u Hrvatskoj. Ne prije, kazao je Rohatinski novinarima nakon jednosatnog sastanka s premijerkom. Dodao je kako ne zna kakvo će biti rješenje stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci. Na pitanje je li moguće bilateralno rješenje, Rohatinski je podsjetio kako je slovenski prijedlog bio da se pokuša pronaći rješenje u okviru ugovora o sukcesiji koji je predvidio da se pitanje stare štednje pokuša riješiti uz posredovanje Banke za međunarodna poravnanja u Baselu.

Ti pregovori jednom nisu uspjeli. Moguće je pokušati još jednom, a ako to ne bi bilo moguće, mislim da je hrvatska strana spremna i na određeno bilateralno rješenje, naravno, štiteći uvijek svoje štediše", kazao je Rohatinski. Na podsjećanje da je nedavno kao rješenje spomenuo mogućnost da Hrvatska namiri svoje štediše iz svog proračuna, Rohatinski je objasnio da to nije bio prijedlog već tehnička mogućnost koja bi značila da ni jedan drugi pokušaj nije uspio.

Novoj ljubljanskoj banci za rad u Hrvatskoj vrata otvara samo rješenje problema stare devizne štednje, ponovio je Rohatinski. Kazao je da je ukupna štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci iznosila 857 milijuna njemačkih maraka, od čega je 545 milijuna preneseno u hrvatski javni dug. Dok za taj iznos ne postoje potraživanja, 312 milijuna maraka je "neprenesena" štednja koja je ostala na štednim knjižicama hrvatskih građana. Rohatinski nije mogao reći koliko bi štednja iznosila s kamatama. To ovisi o tome koja se kamatna stopa koristi, ona koja je u to vrijeme bila ugovorena ili neka druga, zaključio je Rohatinski, objasnivši da je početkom devedesetih ugovorena kamata bila 10 posto na godinu.