Daniel Gros, ravnatelj Centra za europske političke studije u Bruxellesu, jedan je od onih ekonomista koji nije suviše optimističan o europskoj ekonomskoj budućnosti.

„Generalni osjećaj je da je ekonomska budućnost Europske unije blijeda, a, nažalost, mišljenja sam da ni europski političari ne mogu napraviti puno da promijene perspektivu" naglasio je Gros u svojem izlaganju pred novinarima na seminaru o budućnosti Europe dodavši kako svi komplicirani mehanizmi koji su doneseni poslijednjih nekoiliko godina su ili beskorisni ili će ih se ignorirati. Ni o strategiji EU2020. nema najbolje mišljenje: „Svi se zalažu za pametan, održivi rast, a onaj tko ima drugačije mišljenje nije popularna osoba u Bruxellesu".

Međutim, ističe, kako je važno napomenuti da su određene stvari ipak odrađene u dobrom smjeru. „Kod svih donesenih mjera istaknuo bih bankarsku uniju, odnosno jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) i jedinstveni mehanizam rješavanja (SRM). Bankarska unija iz temelja će promijeniti bankarski sustav Europe", mišljenja je Gros koji smatra da pored bankarske unije Europi ne trebaju druge mjere poput europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) i fiskalne unije.

Za sadašnju Europsku uniju je rekao da se u stvari sastoji od dvije Europe. Njemačkoj i ostalim zemljama jezgre, koje čine oko 40 posto Unije, ne ide loše. S druge strane, oko 30 posto, ili 35 posto ako uključimo Italiju, je i dalje teško pogođeno krizom i padom investicija. Međutim, izlazak iz krize nije u povećanju investicija nego u povećanju izvoza.

„Ključna stvar po kojoj se razlikuju zemlje koje su izašle iz krize i one koje još uvijek trpe posljedice jest rast izvoza. Grčka, primjerice, je još uvijek u krizi i svi kažu da je riječ o mjerama štednje, ali ako pobliže usporedite izvoz Grčke i Portugala od prije šest godina vidjet ćete da su imali gotovo isti izvoz u eurima. Od tada je Grčkoj cijena rada pala više nego u Portugalu, ali Grčki izvoz se nije pomaknuo na bolje. S druge strane u istom razdoblju portugalski izvoz je porastao za gotovo 50 posto njihovog BDP-a. Da je Grčka imala toliki rast izvoza sada bi bila u puno boljem ekonomskom stanju. Na kraju dana, jedino je važan rast izvoza kao što se dogodio u Portugalu i Španjolskoj. Nameće se logično pitanje zašto Portugal ima veći rast izvoza od Grčke? Na to je teško odgovoriti, ali jedan od indikatora koje bih izdvojio jest indeks korupcije", smatra Gros.

Glavni problemi Europske unije za Grosa su strukturni problemi i potražnja koja se pokušava riješiti investicijama što ne smatra ispravnim putom. „U Europi imamo i problem smanjene potražnje, što je strukturni problem demografije. Europa je u prošlosti do 2005. imala zdravi rast radno aktivne populacije. Nakon 2015. imati ćemo obrnuti trend pada radno aktivnog stanovništva što će imati ozbiljne implikacije na ulaganja. Mantra europskih političara je povećanje investicija što će biti vrlo teško ostvariti zbog demografske strukture i stagnirajuće potražnje" upozuorava Gros.

U jednoj od svojih kolumni Gros se osvrnuo na globalni utjecaj Europske unije gdje je istaknuo kako rast Kine i drugih tržišta u usponu mijenjaju izgled globalne ekonomije. Ekonomija EU je blizu stagnacije posljednjih nekoliko godina, a prognoze kazuju da će ovogodišnji rast biti nešto manji od 2 posto. S druge strane svjetska ekonomija raste 4 posto godišnje ne čekajući Europu. „Sve to nameće realnost da će Europa i dalje ostati jedna od tri glavne ekonomske sile svijeta, ali njena važnost u odnosu na druge sile će biti u padu", smatra Gros.

Iako je jasno da će EU ekonomija ostati važan element svjetske ekonomije, isto se ne može reći za individualne članice. Do 2030. Godine jedina europska ekonomija koja će ostati među najvećih sedam (G7) jest njemačka ekonomija. G7, koji je sada sačinjen većinom od europskih zemalja, morat će radikalno izmjeniti strukturu članstva ukoliko ne želi postati irelevantna organizacija. Gros ističe kako će pomak u odnosu moći u globalnoj ekonomiji imati će snažne posljedice na stranu politiku EU, koja će biti usmjerenija na širenje vrijednosti demokracije i vladavine prava.

„U provođenju svojih vanjsko političkih ciljeva Europa se dosad uvelike oslanjala na svoju ekonomsku snagu velikog tržišta i jakog izvora kapitala. Međutim, u idućih nekoliko desetljeća, ekonomska važnost EU će padati, a njena normativna snaga je također u padu zbog unutarnjih problema i stagnacije" smatra Gros.

Dodao je da je kriza eura samo naglasila taj trend i stvorila dojam među svjetskim državama da je Europska unija podijeljena i nije sposobna riješiti vlastite probleme. Stvorena je percepcija Europske unije kao kontinenta gdje liberalna demokracija doživljava svojevrsni poraz, za što kao primjer navodi rastući utjecaj izvršnih EU institucija u diktiranju uvjeta demokratski izabranim vladama u mjerama za smanjenje državnih dugova.

Gros priznaje kako je kriza eura u padu, ali upozorava da je uzrokovala veliku kolateralnu štetu u smislu slabljenja industrijske proizvodnje, smanjenja perspektive rasta i podjele među zemljama članicama. „Stagnacija EU pokazuje potrebu uvođenja snažne sile koja će ukrotiti plimu pseudo liberalnih ekonomija. Zemlja koja se smatra jednom najmanje slobodnih zemalja, Kina, sada čini gotovo 40 posto svjetskog rasta, a na one koje po slobodama se nalaze u sredini otpada još 20 posto rasta" upozorava Gros i dodaje kako ti podaci upozoravaju na činjenicu da se globalna ravnoteža snaga mijenja u korist manje slobodnih zemalja. „Ukratko, globalna ekonomija postaje sve teže mjesto za ostvarivanje demokracije i vladavine prava, a EU političari bi se trebali zapitati što zapravo mogu učiniti uzevši u obzir sve slabiji utjecaj Europske unije u svijetu", smatra Daniel Gros.