U Fokusu tjedna Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), objavljenom u petak, ističe se da dvije snažne državne intervencije, povećanje plaća zaposlenika u javnom sektoru iznad 30 posto i povećanje minimalca za 15,5 posto na 970 eura u 2025. godini, odnosno za čak 92 posto od 2019. godine, stvaraju značajne izazove u gospodarstvu, prije svega kroz jačanje inflatornih pritisaka te pogoršanja konkurentnosti tvrtki.

Rast plaća u javnom sektoru nije vezan uz rast produktivnosti, reformu državne administracije ni nagrađivanje kvalitetnih zaposlenika stoga narušava domaće tržište rada i kao takav nije održiv u smislu očekivanja rasta standarda života u zemlji, konstatira u Fokusu tjedna glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

Tome svjedoči, kako ističe, i podatak da je masa plaća na razini opće države skočila s 11,5 posto BDP-a na 13 posto BDP-a, čime je Hrvatska postala druga najvelikodušnija članica EU. U srednjem roku, smatra, bruto plaće ne bi smjele rasti nominalno godišnje za više 5 posto, odnosno iznad zbroja ciljane inflacije (oko 2 posto) te rasta produktivnosti po radnom satu (2-3 posto), ako želimo imati rast plaća koji nije inflatoran i ne narušava konkurentnost ekonomije.

Velik izazov za izvoznike

Najavljeno povećanje minimalne plaće za 15,5 posto najveće je povećanje u EU, s obzirom na to da se najave povećanja kreću od svega 3,3 posto u Njemačkoj do 11 posto u Češkoj. Hrvatska bilježi i treći najveći nesrazmjer između rasta minimalne plaće u odnosu na nominalni rast BDP-a (među svim članicama EU), što je neodrživo te još jedan je argument u prilog nužnosti šireg poreznog rasterećenja rada, navodi Stojić.

Iako minimalnu plaću prima svega 8 posto ukupno zaposlenih, postoji niz djelatnosti u kojima je minimalna plaća referentni podatak čije povećanje automatski dovodi do povećanja mase plaća i negativnog utjecaja na konkurentnost industrija u kojima se primjenjuju kolektivni ugovori, obzirom na to da rast minimalne plaće u tim sektorima generira povećanje plaća svih zaposlenika. U situaciji ponovne recesije u Njemačkoj, stagnaciji u mnogim članicama EU, našim značajnim vanjskotrgovinskim partnerima, odnosno okruženju smanjenih prilika, to je veliki izazov za poslodavce naročito za izvoznike roba i usluga, upozorava se u Fokusu tjedna.

Glavni ekonomist HUP-a predlaže da se već sljedeće godine u određivanju minimalne plaće primjeni transparentna formula koja bi rast vezala uz produktivnost nacionalnog gospodarstva. To je naročito važno s obzirom na to da Vlada najavljuje dizanje minimalne plaće na 1.200 eura do kraja mandata. Primjenom jasnih kriterija za povećanje najnižih plaća, a koje za posljedicu ima i povećanje svih plaća u sustavu, poslovni sektor mogao bi svake godine lakše planirati trošak rada za iduću godinu, ali i na srednji rok, što bi omogućilo da se nužne prilagodbe u poslovanju realiziraju na vrijeme.

To je praksa koju imaju članice EU među kojima i Njemačka gdje se primjerice minimalna satnica u nekim djelatnostima, (npr. metalna industrija), u kojima se primjenjuju kolektivni ugovori, veže za izvozne rezultate, a u cilju očuvanja konkurentnosti te radnih mjesta. Alternativno, iznos minimalne plaće moguće je odrediti ‘na sredini′ dva minimalna kriterija koji traži EU prilikom određivanja minimalne plaće - 60 posto medijalne bruto plaće ili 50 posto prosječne bruto plaće između siječnja i srpnja tekuće godine, navode se u Fokusu tjedna.

Osobni odbitak na razinu bruto minimalne plaće

Iz HUP-a poručuju i da posljednjih godina uzastopno povećanje minimalnih plaća iznad produktivnosti ne može povećati standard stanovništva već potiče inflatorne pritiske te u konačnici pad kupovne moći. Kad bi veće članice euro područja takvim tempom podizale plaće iznad rasta produktivnosti, Europska središnja banka bi se aktivnije trebala baviti obuzdavanjem inflacije što bi dovelo do pogoršanja uvjeta financiranja i pada kupovne moć.

Uz ubrzanu konvergenciju cijena usluga, koje su i dalje za oko 30 posto niže od prosjeka EU, rast plaća zadržava inflaciju u Hrvatskoj iznad prosjeka euro područja u srednjem roku, što pak podiže rizik spirale plaća i maloprodajnih cijena.

Svrha minimalne plaće je osiguranje osnovnog životnog standarda radnika s najnižim primanjima, pa HUP predlaže i povećanje te vezivanje osobnog odbitka na iznos bruto minimalne plaće. Nije opravdano i ne postoji porezna logika u tome da primatelji minimalne plaće budu oporezivani. Pojedine članice EU redovno ažuriraju porezni sustav kako bi ga uskladile s povećanjem minimalne plaće (Latvija, Litva), dok neke ažuriraju sve porezne olakšice u iznosu povećanja minimalne plaće (Španjolska, Portugal) kako bi osigurale da primatelji minimalnih plaća ne plate porez na dohodak, zaključuju iz HUP-a.