Rad istražuje njene korijene još od Austrougarske. Navodeći povjesničara Tvrtka Jakovinu autori ističu da je Hrvatska od carstva naslijedila zakone i norme ali i birokratski sustav u kojem je korupcija bila postojana, no ipak pod kontrolom. Jakovina čak smatra da su siva ekonomija, nepotizam i sitna korupcija karakteristična obilježja balkansko-mediteranske regije.

Nekadašnji dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. Josip Kregar, koji je prvi došao na ideju o formiranju USKOK-a, kaže da je korupcije manjih razmjera bilo i za vrijeme socijalističke Jugoslavije: 'Bilo je normalno da ljudi uzimaju mala mita, međutim, rizik korupcije uglavnom je bio vrlo nizak'.

Vrijeme rata
No 1991. rat je otvorio nove prilike za korupciju na visokoj razini. Odvjetnik Čedo Prodanović to je vrijeme usporedio s Divljim zapadom. Događale su se mnoge stvari koje se u normalnim okolnostima ne bi mogle. Turizam je bio onemogućen, gospodarstvo je bilo urušeno, a pod međunarodnim embargom Hrvati su oružje morali nabavljati ilegalnim kanalima što je ojačalo međunarodni kriminal i ratne profitere.

Privatizacija - povijesna pljačka '200 obitelji'
Nakon rata koji je trajao do 1995. uslijedila je korupcija koju je povjesničar Ivo Banac član HHO-a nazvao 'kriminalnom privatizacijom'. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pozvao je 200 obitelji da predvode privatizaciju i gospodarski razvoj nagradivši lojalne vrijednim pogodnostima.

'Bilo je mnogo prilika za krađu ako je čovjek bio povezan', rekao je Banac.

Za Tuđmanova života o korupciji se nije govorilo; vlasti nisu priznavale da ona postoji. No u siječnju 2000, nakon što je umro, njegova je stranka izgubila izbore, a na vlast je došla koalicija koja je kao strateške ciljeve postavila pridruživanje EU i NATO-u. Uslijedila je liberalizacija nakon koje su mediji i civilna društva počeli propitivati korupciju koja je za Tuđmana cvjetala na visokoj razini. Prema Kregaru u političkim je krugovima još uvijek postojao snažan otpor svim pokušajima da se korupcija istražuje čak i ako je bila dobro dokumentirana.

Novi premijer Ivica Račan povjerio je 2002. Kregaru da predvodi vijeće koje je napravilo nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije. U početku je dokument više služio da zadovolji formu, međutim, po prvi je put problem korupcije prepoznat i javno i politički, a protiv strategije nitko nije glasovao. Studija navodi i Zorislava Petrovića, bivšeg čelnika Transparency Internationala koji kaže da je 'ideja bila da Hrvatska dobije svoje 'Untouchables', što je vidljivo i u nazivu USKOK.

Blijedi počeci: Ravnatelj, tajnik i fikus
USKOK je u početku osmišljen po uzoru na slične službe u Hong Kongu i Litvi koje su Hrvatskoj profilom bolje odgovarale od protumafijaških agencija u Italiji. Zakon o USKOK-u konačno je donesen 2001. No u početku je agencija bila slabunjava. U godinu dana dva puta joj je smijenjen čelnik, a nije imala gotovo nikakve resurse. 'U početku je USKOK imao samo ravnatelja, tajnika i fikus', rekao je Petrović. Umjesto tigra, dobili smo mačkicu.

Prema Petroviću važan trenutak bio je službeni zahtjev za primanje u članstvo EU 2003. Početak pregovora pozitivno je utjecao, a počela su stizati i neka sredstva. EU je dao podršku ali i pojačao pritisak da se korupcija zaustavi. Ona je štoviše postala glavna prepreka dovršenju procesa pridruženja. Uz pritiske izvana rasli su i oni iznutra - medija, nevladinih organizacija i javnosti. Najozbiljnija prekretnica dogodila se 2005. kada se hrvatska vlada našla pod lupom europskih i domaćih promatrača koji su zahtijevali opipljiv napredak. USKOK-u su amandmanima povećane moći, jurisdikcija i ovlasti poput posebnih metoda istraživanja, tajnih operacija i nadzora nad telekomunikacijama, a uspostavljena je i međunarodna suradnja. No iako su utemeljene regionalne podružnice u Osijeku, Rijeci i Splitu, USKOK još uvijek nije radio kako se očekivalo. Neki su za taj problem optužili vodstvo Željka Žganjera.

Početak ere Bajić - Cvitan
Nakon što je Žganjer 2005. podnio ostavku, državni odvjetnik Mladen Bajić na njegovo je mjesto postavio Dinka Cvitana koji je u to vrijeme radio u privatnom sektoru. Zahvaljujući njihovoj suradnji, ali i kontinuiranom pritisku izvana, USKOK je u narednim godinama sve više jačao. Odabrani su ponajbolji ljudi koji su dokazali svoju predanost borbi protiv korupcije. Tako je primjerice Tamara Laptoš, koja je u USKOK došla iz malog ureda, 2011. dobila međunarodno priznanje 'tužitelja godine'. Agencija je počela dobivati sve više savjetodavne pomoći izvana, a uspostavljena je i bolja suradnja s nevladinim udrugama i medijima koji su u javnosti stvorili dobru percepciju USKOK-a.

U to je vrijeme bilo nešto problema u kooperaciji s policijom i pravosuđem, međutim, 2008. je u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova utemeljena komplementarna policija PNUSKOK koja je imala šest odjela: za organizirani kriminal, droge, gospodarski kriminal i korupciju, analizu kriminalističkih podataka, kriminalističke istrage i posebne kriminalne aktivnosti. Formirani su i komplementarni sudovi.

Niz važnih slučajeva
Princetonski stručnjaci ističu da je prvi veliki slučaj koji je uspješno odradio USKOK bio Maestro u kojem se pod istragom našao Hrvatski privatizacijski fond. Njegov čelnik Josip Matanović osuđen je na 11 godina zatvora, što je bilo bez presedana u Hrvatskoj. Nakon toga više ništa nije bilo isto. Broj slučajeva je rastao, kao i ugled USKOK-a.

'Privatizacija je vrlo često bila sinonim za korupciju... ovaj slučaj je potvrdio ono što su svi na neki način znali', istaknuo je Petrović.

'Kapitalni ulov': Sanader
Najviši USKOK-ov slučaj bio je bivši premijer Ivo Sanader. On je 2009. građane iznenadio ostavkom koja je uslijedila u vrijeme kada su se mediji počeli sve više zanimati za njegovo tajno bogatstvo. Kasnije je pokušao povratak na vlast no USKOK je 2010. podignuo optužnicu protiv njega, njegovih suradnika i samog HDZ-a. Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor našla se pod domaćim i međunarodnim pritiskom da podrži rad USKOK-a i uhiti Sanadera. Uz pritisak pristupnog procesa dolazio je i onaj iz Austrije i ostalih zemalja regije koje su otkrile dokaze o Sanaderovim korupcijskim aktivnostima izvan RH. Korupcijski skandali konačno su pridonijeli porazu HDZ-a na izborima 2011.

USKOK je sve više jačao kao organizacija, uspostavio je suradnju s policijama u regiji, u Europi, sa SAD-om pa čak i sa udaljenim zemljama poput Kine i sve više počeo nalikovati suvremenoj zapadnoj agenciji.

Autori navode i Vladimira Šeksa koji kaže da je Sanader pokušao zaustaviti istragu USKOK-a, među ostalim i preko svojih ljudi u HDZ-u, no nije uspio. Petrović priznaje da je USKOK profitirao zbog sraza frakcija u HDZ-u jer Sanader možda ne bi bio optužen da se nije pokušao vratiti na vlast. Ipak ističe da se istrage nisu mogle zaustaviti iz dva razloga: pritisaka EU te zbog toga što nakon Sanaderove ostavke više nitko nije mogao sve institucije tako dobro kontrolirati kao on.

Tajna uspjeha USKOK-a
Jelena Budak iz Ekonomskog instituta smatra da i Bajić i Cvitan uživaju veliki ugled u Hrvatskoj. 'Oni su rijetke karizmatične javne osobe u Hrvatskoj koje ljudi doživljavaju kao poštene i kompetentne za posao', rekla je princetonskim istraživačima.

Kregar smatra da za to postoje tri ključna razloga: Bajićev karakter i sposobnosti; to što zna što političari misle o njemu, a reputacija i kompetencija omogućili mu da zadrži podršku i ipak ostane izvan političkih utjecaja; to što ima dobre odnose s medijima te konačno što ima obilje dosjea. 'Nitko ne bi volio otkriti što Bajić ima', rekao je Kregar.

Među važnim USKOK-ovim slučajevima koje osim Sanadera spominje američka studija posebno se ističu Gruntovec u kojem je 26 ljudi optuženo za davanje i primanje mita; opreacija Index u kojoj je istraživana korupcija na fakultetima te Dijagnoza u kojoj su optuženi uglavnom medicinski djelatnici zbog izdavanja lažnih nalaza za vojne mirovine.

Rast povjerenja
Prema autorima hrvatska javnost smatra da je korupcija niže razine još uvijek raširena. Ispitivanje iz 2010. pokazalo je da čak 81% ljudi vjeruje da je većina javnih službenika korumpirana, što je porast u odnosu na 2004. kada se tako izjasnilo 72% Hrvata. No stručnjaci ističu da je taj dojam prirodna posljedica istraga.

Jedan pozitivan ishod je povjerenje u institucije. 2010. godine 33% ljudi imalo je dosta povjerenja u pravosuđe, a 58% u policiju dok je 2004. pravosuđu vjerovalo 25%, a policiji 54%. Policija je postala druga institucija iza vojske u koju građani najviše vjeruju.

Hoće li USKOK ostati učinkovit i u EU?
Mišljenja o tome što će se dogoditi nakon 1. srpnja se razlikuju. Neki smatraju da EU neće tako lako olabaviti nadzor koji je, nakon iskustva s Bugarskom i Rumunjskom, za Hrvatsku bio vrlo strog. Novinarka Nataša Škaričić nije baš optimistična. Ona smatra da se sustav nije bitno promijenio već samo političke okolnosti što znači da bi se 'prozor prilike' mogao zatvoriti. Sudac Davor Dubravica pak smatra da su reforme dovoljno snažne da se održe i bez pritiska izvana. Ipak svi se slažu da su danas političari i državni službenici puno oprezniji.

Neki poput Kregara čak ističu da USKOK danas ima toliko moći da je pitanje kako ga nadzirati.

Jelena Budak smatra da tolerancija korupcije u Hrvatskoj ima plitko korijenje jer je uglavnom povijesno odstupanje nastalo nakon stjecanja neovisnosti u institucionalnom vakuumu ratnih uvjeta. Ona vjeruje da će RH uspjeti razviti snažnije institucije, no smatra da će za to trebati vremena.

'Hrvatska prolazi kroz svojevrsnu katarzu', ističe Cvitan. 'Nakon što smo prošli ova suđenja ništa slično više se neće ponoviti u Hrvatskoj. Bar ne tih razmjera', tvrdi Cvitan, a prenosi princetonska studija.