Kad kompanija ostvari neto dobit, dio dobiti raspoređuje se u zakonske, statutarne i ostale rezerve, dok se preostali dio može isplatiti dioničarima u obliku dividende na temelju postotnog udjela u vlasništvu.

Dividende se na Glavnoj skupštini mogu izglasati uvijek kada za to postoje uvjeti, a to su prije svega da kompanija ima zadržanu dobit (akumuliranu dobit ili neraspođenu dobit iz ranijih razdoblja) i neto dobit tekućeg razdoblja ukoliko se ne koristi za pokriće gubitaka.

Umjesto isplate dividendi može se donijeti odluka o zadržavanju dijela neto dobiti u cilju reinvestiranja u poslove koji mogu rezultirati povećanjem budućih zarada. Brojni su argumenti za i protiv isplate dividende. Nesumnjivo, zarade kompanije pripadaju dioničarima u čijem je vlasništvu kompanija i imaju pravo na isplatu. Mnogi dioničari računaju na prihode od dividendi za podmirenje životnih potreba ili još bolje za reinvestiranje dividendi u dionice ukoliko postoji opravdana situacija na tržištu dionica. Dividende predstavljaju dioničarima 'stvarni novac' odnosno tekući dohodak, dok se zarade koje se zadržavaju u kompaniji mogu, ali i ne moraju pokazati kao opipljiva vrijednost za dioničare. Dok neke kompanije znaju kako uspješno reinvestirati zarade što rezultira porastom vrijednosti udjela dioničara u kompaniji, druge ili nagomilavaju novac brže nego što ga mogu trošiti ili ga rasipaju donošenjem nepovoljnih odluka i šireći svoje poslovanje na nove segmente koji se na kraju mogu pokazati kao prezahtjevnim ili neprofitabilnim. U svakom slučaju, financijski izvještaji mogu se različitim metodama 'uljepšavati', ali to se ne može napraviti s količinom novca u poduzeću. Dividende su jedan od signala da kompanija zaista ostvaruje dobit.

Jedna od alternativa isplati dividendi je otkup vlastitih dionica čime se također povećava vrijednost udjela u kompaniji. Posebno je ova metoda popularna u situacijama kada se dividende oporezuju jer se na taj način izbjegava dvostruko plaćanje poreza - pri oporezivanju dobiti kompanija, a zatim i dividende. Kada kompanija ponovno otkupi dio svojih dionica i poništi ih, smanjuje se broj dionica na tržištu, a zarade po dionici rastu budući da se ukupan iznos zarade kompanije dijeli na manji broj dionica. Na hrvatskom tržištu kapitala može se u posljednje vrijeme primijetiti veliki broj kompanija koje otkupljuju vlastite dionice što je itekako opravdano s obzirom na podcijenjenost tržišta.

Porez na dividendu je prvi put u Hrvatskoj uveden 2001., a ukinut je 1. siječnja 2005. godine. Vlada je odlučila o ponovnom uvođenju poreza na dividendu u visini od 12 posto. Od 1. ožujka 2012. oporezuju se sve isplate dividendi i udjela u dobiti, osim onih koji se isplaćuju iz dobiti ostvarene prije 1. siječnja 2001. i to na način da se porez na dividendu naplaćuje svim domaćim investitorima i vlasnicima udjela u kompanijama prilikom isplate dividende.

Ukoliko je ukupni iznos dohotka od dividendi po osobi manji od 12 tisuća kuna, dioničar ima pravo povrata poreza prilikom godišnje prijave poreza. Na taj način su zaštićeni mali dioničari kao i većina investitora u dobrovoljne investicijske ili obvezne mirovinske fondove u kojima se ukupna prikupljena dividenda dijeli na investitore u fond i tek onda oporezuje. Ako ukupni dohodak od dividendi prelazi 12 tisuća kuna po osobi, povrat poreza bit će odobren samo na dio dohotka do 12 tisuća kuna, ali ne i na ostatak dohotka. Dioničar koji ima osnova za povrat poreza, treba inspuniti prijavu poreza na dohodak za 2012. U prijavi se popunjavaju poglavlja pod 1. 'Opći podaci' i 4.4.1. 'Podaci o dividendi i udjelu u dobiti' te se u poglavlju 7. 'Popis priloženih isprava' navodi kao prilog 'Potvrda o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2012. godini' koju je dioničar primio ili od kompanije koja je na njegov račun uplatila dividendu ili od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva koje je u ime kompanije uplatilo dividendu. Prijava se mora predati Poreznoj upravi najkasnije do 28. veljače 2013. godine.