Prihodi, rashodi, rezanja, štednja - ključni su pojmovi koji se u prva 24 sata vrte oko jučerašnjeg prijedloga proračuna za 2012.

Strukturne reforme, sintagma na kojoj je Kukuriku koalicija gradila svoj predizborni program, gotovo se i ne spominje, za razliku od analiza koje će skupine građana, koja ministarstva i javna poduzeća biti najveći gubitnici Linićeva plana za spas kreditnog rejtinga.

"Ovaj proračun može biti dobar jedino ako služi kao sondiranje terena za nešto što tek treba uslijediti. Ako ćemo izolirano gledati smanjenje rashodovne strane za četiri milijarde kuna i samo na temelju toga zaključivati imamo li preduvjete za gospodarski rast, onda ostajemo u okviru iste paradigme, paradigme prihoda i rashoda koja nema veze sa strukturnim reformama. Takvom politikom možete uravnotežiti proračun, možete ostvariti čak i suficit kao što je u SAD-u uspjela Clintonova administracija, ali se brzo ispuhala jer nisu slijedile strukturne reforme", pojašnjava ekonomski analitičar Luka Brkić.

Što bi stajalo iza famoznog pozivanja na strukturne reforme, koje nikako da se Hrvatskoj počnu događati?

"Nisam toliko koncentriran na apsolutne iznose smanjenja rashoda: guverner Rohatinski je rekao da bi se trebali smanjti za devet milijardi kuna, ali u ovom slučaju zaista je važnije čemu to kresanje rashoda vodi. Ključno je smanjiti deficit na vanjskotrgovinskom računu, to je bit priče o strukturnim reformama, koje bi konačno trebale u prvi plan izbaciti one koji dobit ostvaruju na vanjskim tržištima, na izvoznoj strani. Trebamo nove kompanije, sektore i gospodarske grane, od energetike do ekologije, trebamo modernu industrijsku, tehnološku i obrazovnu politiku, kompletno repozicioniranje i pomicanje fokusa od tzv. rezova", tvrdi Brkić.

Dominantna teza među domaćim poslodavcima, kojom se "zarazila" i politička elita, o fleksibilizaciji tržišta rada kao ključnom problemu za Brkića je pogrešna jer, opet, ne ulazi u bit hrvatske poduzetničke tromosti.

"Naravno da ne trebamo imati tako rigidno radno zakonodavstvo, ali njegova fleksibilizacija ništa ne znači ako ekonomija ne bude utemeljena na znanju i, jednako važno, ako nemamo kvalitetan poduzetnički sloj. Na jeftinoj radnoj snazi nitko se nije razvio: možda možemo govoriti o rastu, ali ne i o razvoju. Kad kažem ekonomija znanja, mislim da treba imati dodanu vrijednost, od proizvodnje krumpira, do svemirskih brodova", pojašnjava Brkić.

Prvi pravi test vrijednosti proračuna za dogoročni rast vidi već u prvom rebalansu. "Ako se sve nastavi na konzervativnom pristupu, na rezanju, otpuštanju '2 za 1', to neće biti dobro", zaključuje.

Hrvoje Stojić, ekonomski analitičar Hypo banke, više je koncentriran na konkretne brojke. "Evidentno je bilo prostora za još ušteda. Postoji niz dodataka i primanja u javnom sektoru koji u rashodima nisu obuhvaćeni", tvrdi Stojić i spominje kao primjer "cipelarine", naknade koje i dalje primaju brojni zaposlenici na državnom proračunu, a pritom fiktivno prijavljuju stanovanje izvan mjesta rada.