Kriza u zoni eura polako jenjava, prenosi blog vrsnog ekonomista i iskusnog financijaša, bivšeg šefa Washington Asset Managementa Scotta Grannisa, u svom tjednom osvrtu na tržišta kapitala ST Invest.

Kao potvrdu za svoju ocjenu Grannis navodi da su swap spreadovi (razlika između ugovornih kamata na pozajmice i prinosa na državne obveznice s istim rokom dospijeća) za eurozonu još uvijek povišeni, ali su se spustili s najviših vrijednosti i "više ne signaliziraju neposrednu katastrofu".

I američki su swap spreadovi znatno ublaženi, spustili su se na razinu od 30 bazičnih bodova i sada su unutar raspona koji se smatra "normalnim". Bankarski sustav eurozone izbjegao je "kineski sindrom", a pristup banaka dolarskoj likvidnosti nastavlja se poboljšavati, tako da su vjerojatna daljnja snižavanja swap spreadova za euro. U međuvremenu, gledano iz perspektive američkih tržišta, i opasnost od prenošenja financijske "zaraze" znatno se smanjila.

Swap spreadovi inače općenito pokazuju rizičnost investicija. Na vrhuncu financijske panike 2008.-2009. dvogodišnji swap spreadovi na tjednoj bazi za SAD dosegnuli su 150 bazičnih bodova, a sada su se, kao što smo vidjeli, spustili na oko 30 bp. U kakvoj se krizi našla Europa 2012. pokazuje to što su njezini dvogodišnji swap spreadovi dosegnuli one iz 2008.-2009.

Kao još jedan pokazatelj smirivanja panike Scott Grannis navodi omjer indeksa Vix i prinosa na 10-godišnje američke državne obveznice. Vix je mjera straha i neizvjesnosti kod investitora, a prilikom sloma investicijske banke Lehman Brothers taj omjer je skočio iznad 25. Gotovo isti omjer pojavio se i na vrhuncu europske dužničke krize, no do danas se snizio na ispod 10. Tu je razinu bio dosegnuo i prilikom krize bankrota Rusije i fonda LTCM, ili nakon terorističkog napada na Ameriku 11. rujna.

Na temelju tih tržišnih indikatora Scott Grannis zaključuje: "Još uvijek smo, naravno, daleko od optimalnih prilika, ali najgora panika i očekivanje sudnjega dana stvar je prošlosti. Definitivno se vidi svjetlo na kraju tunela."