Oni koji pripremaju propise moraju računati na mnoge i brze izmjene, pa su i zato već prema logici propisi uglavnom manje kvalitetni nego što bi bili da se pripremaju i donose s manje žurbe. Međutim, unatoč tome nađe propisa koji unatoč pojedinačnim primjedbama, koje se ne mogu potpuno izbjeći, svakako zaslužuju visoku ocjenu i zbog kojih je opravdano nadati se da će poboljšati zakonodavstvo i prakso. Upravo se u tu kategoriju, čini se, ubrajaju dva zakona o kojima je javna rasprava (tzv. savjetovanje sa zainteresiranom javnošću) završila 20. lipnja pa se očekuje da budu prihvaćeni tijekom jeseni. Riječ je o zakonu o gradnji i zakonu o prostornom planiranju.
Naravno da su moguće razne promjene početnoga teksta, koji je za sada (samo) nacrt, ali već je sad jasno da se osnovne odrednice neće mijenjati. Upravo je nekoliko takvih odredaba koje se odnose na ubrzanje dobivanja građevinske dozvole tema ovog teksta. Čvrsto vjerujemo da su velik pomak nabolje za sve, posebno za poduzetnike i ulagače, i strane i domaće. Inače, integralni tekst obaju nacrta može se naći na mrežnim stranicama resornog ministarstva.

Četiri iznimke

Velika promjena koja se predlaže i kojom se bavimo jest ukidanje instituta lokacijske dozvole koja je mnogima jako zagorčila život i oduljila investicijski ciklus te raznim lovcima u mutnome omogućila ‘reketiranje' ulagača. Sad se predlaže (čl. 119. Nacrta zakona o prostornom planiranju) da lokacijska dozvola ostane samo kao iznimka, i to u četiri izdvojena slučaja: eksploatacijsko polje i gradnja građevine koje su u funkciji iskorištavanja i skladištenja mineralnih sirovina; zahvati u prostoru koji se prema posebnim propisima koji uređuju gradnju ne smatraju građenjem; etapna i/ili fazna gradnja; gradnja na zemljištu odnosno građevini za koje ulagačnije riješio imovinskopravne odnose ili za koje treba provesti postupak izvlaštenja. Dakle, u svim drugim slučajevima ide se izravno na građevinsku dozvolu. Jako je važno što svatko ima pravo u roku od osam dana od postavljenoga zahtjeva dobiti tzv. lokacijsku informaciju, što je potpuno nov pravni institut. S obzirom na to da postoji odgovarajuća planska podloga za cijelu Hrvatsku, ta će lokacijska informacija svakomu tko je zainteresiran pružiti precizne informacije što onaj tko je ovlašten (vlasnik ili od vlasnika ovlaštena osoba) može graditi na nekoj lokaciji.

Fazna gradnja

Iako je osnovna želja resornog ministarstva bila potpuno ukinuti lokacijsku dozvolu, pokazalo se da to ipak nije moguće jer je u nekim drugim zakonima ona ne samo propisana nego i po naravi stvari jako važna. Tako je gotovo nemoguće zamisliti izvlaštenje bez lokacijske dozvole kao temelja i uvjeta za provedbu parceliranja zemljišta. U slučaju eksploatacijskog polja to je specifična materija koja je u cijelosti propisana u drugim zakonima i ondje je lokacijska dozvola zapravo pojednostavnjenje postupka, a ne kao u svim drugim slučajevima kompliciranje, koje se sad izostavlja.
Ipak, za većinu zainteresiranih najvažniji je dio mogućnost fazne gradnje. To nije obveza, nego mogućnost za ulagača, koja je i inače stvarna potreba, a još više danas, u gospodarskoj krizi. Dakle, onaj tko se sâm odluči za faznu gradnju, taj će u tu svrhu zatražiti lokacijsku dozvolu; onaj tko odluči odjednom graditi cijeli objekt , ‘preskače' lokacijsku dozvolu i izravno traži građevinsku.

Da se ne bi sve činilo prekrasnim, ‘pobrinuo' se dio zakona koji se odnosi na prekršajnu odgovornost i koji zastrašuje i prema predviđenim kaznama i prema opsegu. Nije sporno da protupravnost treba kažnjavati, ali uvijek je sporno je li pronađena prava mjera u tome. Prikaz tog dijela, uključujući (ne)odgovornost onih koji odlučuju, bit će jedna od naših sljedećih tema.