Novac bi se dodijelio HZZ-u i Ministarstvu rada, i to za potpore za samozapošljavanje, savjetovanje, prekvalifikaciju...

Radnici hrvatskih brodogradilišta koji će sljedeće godine ostati bez posla mogli bi, osim naknade Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, dobiti i pomoć iz Europskoga globalizacijskog fonda za prilagodbu (European Globalisation Adjustment Fund - EGF). Riječ je o fondu koji raspolaže sa 500 milijuna eura godišnje. Dodijeljenim novcem osigurala bi se intenzivnija pomoć HZZ-a. Svaki bi škveranin koji izgubi posao tako imao poseban pristup savjetnicima za samozapošljavanje te potporama za pokretanje novog posla, a mogao bi lakše ostvariti i prava na strukovno osposobljavanje, razvijanje novih vještina i kvalifikacija.

Pet do dvanaest za pripremu

"Europski globalizacijski fond za prilagodbu bit će dostupan hrvatskim građanima nakon ulaska u Europsku uniju, no već treba pripremati zahtjeve za korištenje njegovih sredstava jer smo ograničeni vremenom", objašnjava Marko Krištof, pomoćnik ministra rada i mirovinskoga sustava Miranda Mrsića i član Odbora za EGF. Naime, Fond vrijedi do 31. prosinca 2013., kada bi ga Europska komisija trebala revidirati i redefinirati."Europski globalizacijski fond namijenjen je državama članicama Europske unije s ciljem da se lakše zbrinu ljudi čija su radna mjesta izgubljena zbog globalizacijskih učinaka. Kad je, primjerice, Nokia zbog jeftinije radne snage izvan Europske unije zatvorila tvornicu u Rumunjskoj, otpušteni radnici su osim novca za poticanje vraćanja na tržište rada iz rumunjskog proračuna mogli koristiti i sredstva iz EGF-a. Fond je zamišljen kao europski mehanizam za rješavanje problema globalizacije", ističe Krištof. Novac EGF-a sada se koristi i za ublažavanje posljedica krize, to postoje najave da će se takva praksa napustiti dogodine. Znači li to da će se uspostaviti neki novi, isključivo krizni fond, zasad je neizvjesno, objašnjava Krištof, no postoje naznake da će se EGF u 2013. godini moći koristiti samo za radna mjesta izgubljena zbog globalnih posljedica.

"Bivši radnik u brodogradilištu moći će koristiti sredstva za samozapošljavanje. Moći će, primjerice, otvoriti mali obrt za popravak brodova ili malo brodogradilište, moći će se prekvalificirati za rad u onim djelatnostima koje pružaju mogućnost lakšeg zaposlenja u njegovoj lokalnoj sredini ili će mu se pak sponzorirati preseljenje u drugu sredinu zbog novog posla", priča Krištof.Osim hrvatskih brodogradilišta, za novac će moći aplicirati i drugi sektori pogođeni krizom, poput drvne, tekstilne ili metalne industrije. Osnovni uvjet jest da jednokratno bez posla ostaje minimalno tisuću radnika. Ne moraju to biti samo radnici jednoga brodogradilišta, već se u tu brojku ubrajaju i kooperanti koji će izgubiti posao zatvaranjem pogona. No, ono što je bitno jest da se šest mjeseci prije prijave za novac iz EGF-a ne smije otpustiti niti jedan jedini radnik, naglašava Krištof.

Tri uvjeta za prijavu

Za prijavu za korištenje novca iz Europskoga globalizacijskog fonda za prilagodbu moraju se ispuniti tri osnovna uvjeta. Prvo se mora dokazati jasna veza između otkaza i globalnih ekonomskih promjena. Moraju se točno identificirati radnici koji se planiraju otpustiti. Treći je uvjet da otkazi i restrukturiranje tvrtke imaju velik utjecaj na lokalnu i regionalnu zaposlenost."Uza to sve, treba prikazati i jasan plan kako će se ti ljudi uz pomoć novca iz Fonda ponovno uključiti na tržište rada", upozorava Krištof. Novac odobrava Europska komisija, dodjeljuju se HZZ-u i Ministarstvu rada, koje ih dalje kanalizira u potpore za samozapošljavanje, potragu za novim poslom, savjetovanje, prekvalifikaciju, ciljane programe treninga, potpore za preselje zbog novog posla i drugo. Čak se mogu iskoristiti i kao naknada za financiranje 50 posto plaće za rad kod novog poslodavca."Potpore će biti vrlo individualne, odnosno prilagođene pojedincu", kaže Krištof. Europska komisija prošloga je tjedna predložila sedam višemilijunskih isplata iz EGF-a za Španjolce, Šveđane, Rumunje, Fince, Dance, Talijane i Austrijance. Riječ je o 24 milijuna eura čiju isplatu sada trebaju odobriti Europski parlament i Vijeće EU. Najviše su zatražili Šveđani za 1350 radnika i kooperanata Saaba (oko 5,4 milijuna eura). Finci za 1416 radnika svoje Nokije traže 5,3 milijuna eura, a dodatnih 2,9 milijuna eura želi Rumunjska za radnike Nokije u toj zemlji. Pomoć su zatražili i Austrijanci za socijalne radnike, te Talijani za svoju metalsku industriju.

Fond za radnike

Barosseova inicijativa

Europski globalizacijski fond (EGF) osnovan je 2007. na inicijativu predsjednika EK Josea Manuela Barossa. Barata s pola milijarde eura godišnje koji su namijenjeni radnicima, a ne tvrtkama. Namijen je svima koji su ostalih bez radnih mjesta zbog globalnih teškoća. U 2011. isplatio je 128 milijuna eura za radnke u 12 članica EU.

Novac ide državi

Sredstva iz EGF-a uplaćuju se državama članicama Europske unije, a ne izravno poduzećima ili regionalnim vlastima. Da bi se novac dobio, država članica mora dokazati da postoji izravna veza između gubitaka radnih mjesta s dubinskim promjenama u vanjskotrgovinskoj razmjeni, poput seljenja proizvodnje izvan EU-a, znatna povećanja uvoza ili pada tržišnog udjela sektora za koji se traži pomoć.

Uvjet: više od 1000 otkaza

Pomoć će se moći dobiti u slučajevima kada zbog zatvaranja većih tvrtki tisuću ljudi ili jedan posto zaposlenih u određenoj regiji ostane bez posla.

Europski globalizacijski fond za prilagodbu

Odobreno u 2012.:

11,9 milijuna eura
Psa Peugeot Citron, Francuska (2089 radnika)

4,33 milijuna eura
Astra Zeneca, Švedska (700)

2,9 milijuna eura
mali i srednji poduzetnici u građevini, Nizozemska (435)

2,7 milijuna eura
Talk Talk Broadband, Irska (432 radnika)

2,3 milijuna eura
španjolska brodogradilišta (878 radnika)

1,5 milijuna eura
Zalco Aluminium, Nizozemska (616 radnika)