„Smatram da je čovjek koji ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru bogat čovjek „, ponovio je ovih dana Linić.

S tom će se izjavom složiti mnogi ekonomisti koji godinama upiru prst u činjenicu da više od 90% Hrvata živi u vlastitoj kući i stanu, a još k tome 180.000 obitelji ima vikendicu. Prema njemačkim standardima, gdje u privatnim stanovima i kućama živi 30-40 posto višeg i srednjeg sloja, Hrvati su natprosječno bogati nekretninama, a takva je situacija i u bivšim komunističkim državama, gdje se vodila politika jeftinih i svima dostupnih nekretnina.

Ministarstvo financija još nije nikome dostavilo radnu verziju zakona, a u javnosti se vrti niz varijanti, od toga da se porez ne bi plaćao na nekretnine u kojima se živi do toga da bi sve nekretnine do 100.000 eura bile oslobođene poreza, a na vrijednost veću od te obračunavale bi se dvije porezne stope: s 0,5 posto oporezivale bi se dodatne nekretnine u vrijednosti od 100 do 200 tisuća eura, a s 1-2 posto vrijednost imovine veća od 200.000 eura. Bila bi i razlika služi li imovina za stanovanje, odmor, poslovanje, iznajmljivanje ili je neiskorištena.

Linić dodatno upire prstom u zemljište i lobije koji navodno blokiraju gospodarsku aktivnost i čekaju da im cijene narastu.