Grčko zaduženje u jednoj od najvećih američkih banaka, Goldman Sachsu, bila je skupa pogreška od samog početka koja je postupno vodila eskalaciji dužnike krize, piše Bloomberg.

Serija tajnih zajmova grčkoj vladi bila je samo uvod u kasnije makinacije u skrivanju pravog iznosa grčkog javnog duga kako bi se zavarale bonitetne agencije.

Sve je počelo 2001. godine kada je Grčka banci već bila dužna oko 600 milijuna eura, na što je uzela dodatan zajam od 2,8 milijardi eura, kazao je Spyros Papanicolaou koji je preuzeo upravljanje grčkim dugom početkom 2005. godine. Već do te godine grčki se dug Goldmanu popeo do 5,1 milijarde dolara.

Skrojene transakcije

Papanicolaou i njegov prethodnik Christoforos Sardelis prvi su put iznijeli detalje akcije maskiranja grčkog duga kako bi izgledalo da ispunjava standarde Europske unije. Pritom, navodi dvojac, Grčka nije imala pojma što kupuje.

"Dogovor s Golman Sachsom erotična je priča o dva grešnika", navodi Sardelis, koji je nadzirao grčki javni dug od 1999. do 2004. godine.

Primjer skrojenih transakcija najbolje pokazuje opasnost kojoj se izlažu klijenti koji se upuštaju u kompleksne trgovine koje se vode bez obzira na stanje na tržištu i čije prinosi, kamate i ročnost nisu poznati.

Zamjena obveznica

"Grčka je tipičan primjer klijenta za kojeg se nitko nije brinuo i koji je neslavno propao", kazao je Satyajit Das, autor knjige "Extreme Money". Samo na grčkome dugu Goldman je 2001. godine zaradio 600 milijuna eura ili 12 posto godišnje zarade. Velikim uspjesima u kupnji dugova te se godine hvalio i Lloyd Blankfein, izvršni direktor te banke, čije su sheme bile nezamislivo kompleksne.

Naime, banka je zamijenila starije grčke obveznice u dolarima i jenima za nove eurske obveznice. Posao je proknjižen po povijesno niskim tečajevima kako bi se činilo da je ukupan dug smanjen, rekao je Sardelis. Osim toga, primijenjene su rate za zamjenu koje nisu bile ni bliske tržišnima pa je sve govorilo da je ukupan nominalni dug smanjen.

Kada je u grčkoj eskalirala dužnička kriza, cijena zamjene i reprograma obveznica na tržištu skočila je na 15 milijardi eura, što je nekoliko puta viši iznos od iznosa dugovanja, a to je itekako odgovaralo vjerovniku. Međutim, do danas nitko iz Goldmana nije službeno komentirao profitabilnost tih transakcija.

Standardi Eurostata

Fiona Laffan, glasnogovornica Goldmana u Londonu, kazala je samo kako su ugovori izvršeni u skladu sa standardima koje zahtjeva europska statistička agencija Eurostat.

"Grčka je izvršila zamjene duga kako bi smanjila omjer ukupnog duga prema BDP-u, što je Ugovor iz Maastrichta zahtijevao od svih članica. Te zamjene bile su samo jedna od tehnika kojom su se europske zemlje poslužile da ispune maastrichtski kriterij", rekla je za Bloomberg Laffan.

Valutne zamjene tako su omogućile Goldmanu da povijesno niskim tečajevima preko noći "sakrije" dva posto grčkog duga. Od 2001. do 2005. godine, kada su počeli rasti prinosi na grčke obveznice, dug Goldmanu se udvostručio.

Zbog dužničke krize Grčka je prošli tjedan od Europske unije dobila drugi paket spasa vrijedan 130 milijardi eura. Ukupan dug te zemlje premašuje 160 posto bruto domaćeg proizvoda te iznosi 305 milijardi dolara.