KOMENTAR - Specijalci u rukavicama prosvjednike su nosili kao vreće krumpira - jednog po jednog i sve ravno u maricu - bez pitanja. Razvozili su ih u različite policijske postaje i držali ih dovoljno dugo dok prosvjed nije ostao bez rezervnog ljudstva. Očito u policiji nemaju problema s aritmetikom i pretpostavljali su na koliko prosvjednika otprilike mogu računati. Bez predvodnika, koje su odmah uhitili premda su stajali sa strane na cesti, smanjili su mogućnost da će netko uspjeti na brzinu organizirati građane ili nekako pronaći dodatne aktiviste.

Ministar Kara Marko je poslije ponosno komentirao da nije bilo sredstava prisile, valjda misleći pri tome da nije bilo slomljenih kostiju ni modrica, pa da mu moramo biti zahvalni. Policajci su doista bili profesionalni i korektni, koliko god može biti korektan oklopnik kojim pred tebe stane pod punom ratnom spremom, no profesionalni su prije svega bili prosvjednici, koji se nisu ni trznuli dok su ih dizali i trpali u marice. Svi su dobro pazili da ne prekorače granicu, što samo pokazuje da to nisu ljudi s kojima se postupa kao s teroristima!

Nije bilo sredstava prisile?!? A kako se to zove kad vas trojica mrga podignu, ubace u kavez i odvuku u policijsku postaju i drže nekoliko sati bez razloga? Prijateljsko nagovaranje?!? Kara Marko se čak hvali da su u natoplijem danu u godini prosvjednicima u policijskim postajama dali vodu?!?

Ministar Kara Marko kaže da ne očekujemo od policije da ne čineći ništa podržava građanski neposluh. No, što bismo drugo mi sebi mogli dopustiti da očekujemo od policije u postupku prema građanskim prosvjedima koji se odvijaju na zakonit način i kojima se ne ugrožava opća sigurnost, nego da aktivno osigurava samo jedno - da ne dođe do eskalacije te da se sve zadrži na nivou civilnog revolta?

Kara Marko ističe da policija ne može procjenjivati opravdanost gradskog zahtjeva za osiguranje, no to je, naravno, samo djelomična istina. Policija je uvijek dužna procijeniti situaciju i ponijeti se u skladu s njom. A ovdje prosvjednici nisu bili nikakva opasnost za javnu sigurnost. Ministar unutrašnjih poslova pretvara policiju u puki stroj za izvršavanje određenih interesa, u Terminatore koji eto, nemaju pravo na vlastito mišljenje, dok u isto vrijeme sebi dozvoljava ono što nikad ne bi smio: zajedljivo javno komentiranje postupaka državnih odvjetnika koji nisu podržali klimave policijske istrage protiv gradonačelnika iz oporbenih redova i k tome javno ponavlja već odbačene optužnice.

Je li posao policije aktivno i plansko razbijanje civiliziranog građanskog bunta protiv jednog sumnjivog poduzetničkog projekta?!? Tko plaća tu policiju i komu ona služi?!?

Sve je očito bilo unaprijed isplanirano - uhitit će koliko je god potrebno građana da bi se prosvjed istopio sam od sebe, kao da se radi o divljanju navijača s bakljama i lancima, a ne građana koji, na sreću, nijednim prenervoznim pokretom nisu policajcima davali povoda za grublju reakciju. Uhićeno ih je 140-ak, a da ih je bilo tisuću, njih tisuću završilo bi u kavezima policijskih marica.

Tomislav Kara Marko svojim postupcima dokazao je Linićeve optužbe da je obična špijunčina, jer je policiju pretvorio u kontraobavještajnu službu, koja se bavi sprečavanjem civilnih prosvjeda umjesto da se ostane na osnovnoj zadaći: da spriječi da prosvjedi iskoče izvan civilnih normi ponašanja!

Špijunčina Kara Marko je opasan za Ministarstvo vanjskih poslova, policiju i društvo, jer očito nije dorastao svojoj odgovornosti - način na koji se ponijelo prema građanima koji su mirno prosvjedovali zbog početka radova u Varšavskoj ulici nije prvi primjer koji to dokazuje. No, glavnog negativca u cijeloj ovoj priči jučer gotovo nitko nije spominjao.

Kara Marko se pere "legitimnim" i "legalnim" zahtjevom "izvođača radova". Iz Zrinjevca su se prali priopćenjima da su oni postupili "po nalogu naručitelja", ne spominjući njegovo ime, kao da se radi o Izbavitelju, čiji se pravi identitet ne usude otkriti.

No, to u ovom slučaju nije Tomislav Horvatinčić, koji ima puno pravo legalnim sredstvima boriti se za svoj projekt - iza svega stoji Grad Zagreb, i, bilo to formalizirano ili ne, njegov glavni meštar Milan Bandić, koji je svojem kompanjonu Horvatinčiću od samog početka stavio grad i sredstva poreznih i prireznih obveznika na raspolaganje, čovjek čija prirođena bahatost nema baš nikakavih granica. Pa što njega briga što misle građani (i uopće pri tome nije presudno je li to većina ili manjina), baš njega briga što se odlučuje u Gradskoj Skupštini (ako se tamo više ne provode njegove odluke)?

Njegova je taktika uvijek bila dovođenje suprotne strane pred svršen čin, nakon čega svaki daljnji otpor postaje uzaludan. Uostalom, sličnom manipulacijom je i došao na vlast. Tad smo ga zbog toga slavili kao heroja, ne shvaćajući da će nam smijeh prisjesti.

Svima se željelo demonstrativno pokazati da je Varšavska već svršen čin, te da daljnji otpor nema smisla. U hipu su posječena stabla, uklonjene klupe i pločnik, a ostao je tužno stršati samo golemi smežurani Tin Ujević, kojemu ćemo očito kad sve ovo prođe morati naći neko mjesto na kojem neće izgledati samo kao predimenzionirani čuvar podzemne garaže.

Ne vidim više načina na koji bi se moglo zaustaviti kopanje, odnosno ne vidim tko bi od onih koji imaju moć bio voljan to zaustaviti. Vlada pere ruke (iako blato ispod noktiju i smrad neće tako lako nestati), a Milan Bandić poput prasca uživa i grglja u toj kaljuži koju je i sam stvarao. Svi oni pokazali su da nisu dorasli vlasti koju su im građani velikodušno dali u ruke i treba ih kazniti prvom prilikom, za Varšavsku i još mnogo teže propuste i nedjela prije toga.

Kako sada stvari stoje, vlast će na sljedećim izborima poput trule kruške pasti u ruke političkoj alternativi, najviše zato što treće mogućnosti na vidiku nema. No, i SDP i HNS treba natjerati da i prije izbora dokažu da su toj vlasti dorasli. Varšavska će biti jedan od testova. Društvo, pokažite što (ne) znate!