Rebalans proračuna i ove je godine bio samo pitanje vremena, a i tajming je više-manje bio predvidljiv: sredinom godine. Premijerka Jadranka Kosor napokon je obznanila da bi trebao biti u srpnju, ali objašnjenja koja je pritom ponudila ponajmanje su predvidljiva.

Nažalost, više su ostavila dojam retoričke igre mačke i miša sa sindikatima, s tim da je danas već teško reći i tko je tko u toj igri. Najaviti da će glavne stavke pri rebalansu biti osiguranje novca za referendum vezan uz izmjene o Zakonu o radu te za isplate šteta poljoprivrednicima zbog poplava ekonomski ne zvuči najuvjerljivije. Tako izlistani prioriteti bi se mogli iščitati kao najava da je to samo prvi krug, odnosno da se računa s dva rebalansa. No nije se dalo naslutiti da je to intencija. Ako se tako htjelo naglasiti pitanje društvene odgovornosti i na tom tragu poslati političku poruku, ona je ispala do nespretnosti uvijena. Ta vrsta vrdanja građane danas vjerojatno samo iritira, ili ih barem iritira više nego otvoreno priznanje da se u slučaju ZOR-a pogrešno procijenilo raspoloženje javnosti i politička snaga. Ukratko, Vladini planovi vezani uz revidiranje prava po kolektivnim ugovorima kao dio šire reforme javnog sektora ispali su taktički promašeni. Vlast se negdje usput izgubila u ZOR-u, a u očekivanom uzmaku dodatno će oslabiti pregovaračke pozicije. Do rješenja spora sa sindikatima, kakvo god ono bilo, potrošit će se još nešto vremena, još će se bliže doći godini izbora, a to znači i daljnje otupljivanje reformskih ambicija programa gospodarskog oporavka. Glavni politički suparnici svojim svrstavanjem su malo pripomogli razvodnjavanju reformskog puta. No od SDP-a, primjerice, i nije bilo realno očekivati da pomaže HDZ-ovoj koaliciji, ma koliko se među stručnjacima govorilo o potrebi širega političkoga konsenzusa bez čega su reforme, a onda i oporavak i gospodarski razvoj osuđeni na jako usporen tempo. A dok se konsenzus u tom pogledu čini utopijom, oko (ne)uvjerljivosti objašnjenja i "glavnih stavki" rebalansa on se čini neupitnim. Od cijene referenduma (bila ona 50, 70 ili 100 milijuna kuna) iznos za koji bi u odnosu na plan podbaciti proračunski prihodi je 30-ak puta veći. Što se tiče novca za isplate šteta zbog poplave, još nema pouzdanih izračuna. No vrijednost godišnjeg otkupa i biljne i stočarske proizvodnje je oko osam milijardi kuna. Koliko je u tome biljna, koliko je područja stradalo i u kojem postotku? Umjesto tih odgovora valja podsjetiti da je od 2000. do 2007. iz proračuna za štete (uglavnom zbog suše) isplaćeno 124 milijuna eura.