Hrvatskoj energetski visoko intenzivnoj industriji odnosno velikim potrošačima električne energije neophodni su instrumenti i mjere za smanjenje cijene električne energije za daljnji razvoj, investicije, otvaranje radnih mjesta i konkurentnost, a to nudi mehanizam Europske komisije CISAF, kojim bi se hrvatska Vlada trebala što prije početi baviti, poručeno je u utorak iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) na novinskom brifingu "Cijena električne energije za gospodarstvo" predstavila je policy paper svog Povjerenstva za energetiku, u kojem se iz perspektive velikih potrošača i industrijskih sustava objašnjava zašto je cijena električne energije jedno od ključnih pitanja za konkurentnost industrije, investicije i zadržavanje proizvodnje u Hrvatskoj. .

"Clean Industrial State Aid Framework (CISAF) je mehanizam putem kojeg EU članicama daje okvir za suočavanje s izazovima konkurentnosti europskog gospodarstva, omogućujući im da za energetski intenzivne industrije i poduzeća kratkoročno umanje cijene energije te da ih se potiče da ulažu u energetsku i zelenu tranziciju, a time i produktivnost", istaknula je glavna direktorica HUP-a Irena Weber.

Taj je mehanizam u EU usvojen u svibnju 2025., pa HUP poziva Vladu da hitno osnuje radnu skupinu i izradi zahtjev za taj mehanizam, koji treba odobriti Europska komisija (EK).

CSIAF Mehanizam traje do 2030.

Weber i direktorica HUP-ove Udruge energetike Petra Sentić naglasile su da je Sloveniji odobren taj mehanizam od 1. lipnja ove godine. Budući da je on dostupan do 2030. godine, konstatirale su da Hrvatska nema puno vremena da bi ga mogla iskoristiti.

Pritom, upozorile su, u Hrvatskoj veliki industrijski potrošači energije i dalje plaćaju punu tržišnu cijenu struje, koja se kreće oko 120 eura po kilovat satu, To je znatno više nego u mnogim drugim zemljama te iznad prosjeka EU-a, a pogotovo je iznad cijena koje plaćaju proizvođači u SAD-u, Kini i Indiji, što sve ugrožava konkurentnost hrvatske i europske industrije.

Sentić je rekla da CISAF mnoge zemlje koriste i kao pomoć za investicije za zelenu tranziciju, dekabornizaciju, digitalizaciju i drugo, a da bi hrvatskoj industriji ulazak u taj mehanizam i potpore za električnu eneregiju mogao donijeti veliki učinak "odmah".

"U Sloveniji su utvrdili da bi bez toga u svojoj industriji, koja je jača nego u Hrvatskoj, izgubili u tri godine oko tri tisuće radnih mjesta, a u Hrvatskoj bi to moglo biti i više. Zato je CISAF za nas važan, jer daje dozvolu državi članici da smije dati potpore za energetski intenzivne industrije i time umanjiti trošak energije, koji u prosjeku u tim industrijama iznosi 25 do 30 posto ukupnih troškova, slično kao i za trošak rada. To je u sadašnjim okolnostima stalnog rasta cijena i nestabilnosti zbog geopolitike neodrživo za razvoj", smatra Sentić.

Objasnila je da to nisu obične subvencije, nego uvjetovana pomoć isključivo za energetsku tranziciju onih koji troše puno energije, a primatelji 50 posto potpore dane kroz CISAF imaju obvezu reinvestirati u 48 mjeseci u vlastitu energetsku otpornost, baterije, dekarabonizaciju i slično. Postupak je takav da tvrtke same plaćaju punu cijenu energije opskrbljivaču i onda dokazuju koliko su i na što potrošili te im se uz zadovoljene kriterije vraća dio troška.

Svoja iskustva su iznijeli i predstavnici nekoliko kompanija - sisačke čeličane (koja ne radi od 2024. najviše zbog porasta troškova energije), ABS-a, Bauwerk Grupe, Cemexa i drugi - složivši se da bi za njih, kao i za svu industriju, a posebno metalsku, takvo rješenje bilo spasonosno za zadržavanje i povećanje konkurentnosti i broja radnih mjesta.