Hrvatska, s lanjskim izvozom hrane u vrijednosti od 803 eura po stanovniku, nalazi se pri dnu ljestvice europskih zemalja, dok je kod europskog lidera Nizozemske ta vrijednost veća za 7,6 puta, istaknuto je u analizi koju je objavio Ekonomski institut, Zagreb (EIZ).

U EIZ komentaru "Europski izvoznici hrane: gdje je Hrvatska?", koji potpisuje Goran Buturac, uvodno se napominje da Hrvatska od 1. srpnja 2013. godine, kada je postala punopravna članica Europske unije, primjenjuje zajedničku trgovinsku politiku EU-a.

Unija u posljednjih 20 godina bilježi kontinuirani rast trgovine hranom, pri čemu se od 2005. do 2024. godine izvoz hrane u prosjeku povećavao godišnje za 5,7 posto, a uvoz za 5,4 posto. Od 2010. izvoz hrane iz Unije je veći od uvoza i taj trgovinski suficit se postupno povećava, pa je tako izvoz hrane u 2024. dosegnuo vrijednost od 585,4 milijarde eura, uz suficit od 21,9 milijardi eura.

Nizozemska apsolutni lider

Od europskih zemalja, trenutno je, mjereno apsolutnom vrijednošću izvoza, najveći izvoznik hrane Nizozemska, čiji je izvoz lani dosegnuo vrijednost od nevjerojatnih 109,7 milijardi eura. Slijede je Njemačka s izvozom od 80,6 milijardi eura, Španjolska sa 66,5 milijardi eura, Francuska s 57,5 milijardi eura te Italija s 52,5 milijardi eura.

Kad se izvoz hrane zemalja EU-a podijeli s brojem stanovnika, Nizozemska je u 2024. godini izvezla poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u vrijednosti 6.121 eura po stanovniku, Danska 3.470 eura, Belgija 3.352 eura, a Irska 2.778 eura.

Rezultati Nizozemske u proizvodnji hrane, navodi se u analizi, dobrim dijelom se mogu pripisati strategiji razvoja, kvalitetnim ljudskim resursima, stupnju razvoja ukupnog gospodarstva, dobroj organizaciji, dostupnosti prirodnih resursa i primjeni sofisticiranih tehnoloških rješenja.

Nizozemska je još 1990-ih godina pokrenula program digitalizacije poljoprivrede pod sloganom "dva puta više hrane uz dvostruko manje utrošenih sredstava". Upotrebom traktora bez vozača, dronova, pametnih staklenika i drugih tehnoloških dostignuća, danas ova zemlja ima jednu od najrazvijenijih poljoprivrednih proizvodnji u svijetu, istaknuto je. Uz Nizozemsku, mjereno izvozom hrane po stanovniku, primjećuje Buturac, pri samom vrhu ljestvice zemalja Unije nalaze se relativno manje ekonomije poput Belgije, Danske i Irske.

"Hrvatska zapostavlja vlastitu proizvodnju hrane"

"To je i očekivano s obzirom na to da su manje zemlje uvijek više upućene na međunarodnu trgovinu i na izvoz. One se specijaliziraju u proizvodnim nišama u kojima sukladno svojim prirodnim resursima i ljudskim potencijalima imaju komparativne prednosti i onda izvoze te proizvode na inozemna tržišta. Istovremeno, uvoze ona dobra u kojima nemaju komparativne prednosti", napisao je EIZ-ov znanstvenik.

Hrvatska se, mjereno izvozom hrane po stanovniku, pozicionirala pri dnu ljestvice europskih zemalja, s izvozom hrane od 803 eura po stanovniku, pa tako Nizozemska izvozi 7,6 puta više hrane po stanovniku nego Hrvatska, Danska 4,3 puta, Belgija 4,2 puta, a Irska 3,5 puta.

"Hrvatska značajno zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama Europe. Usprkos bogatim prirodnim resursima i tradiciji proizvodnje hrane, Hrvatska znatno više troši hrane nego što je proizvede", stoji u analizi.

Rezultat je negativna vanjskotrgovinska bilanca Hrvatske u razmjeni hranom, pri čemu se taj saldo pogoršava, pa je tako 2005. godine trgovinski deficit iznosio 545 milijuna eura, a 2024. visokih 2,1 milijardu eura.

"Uzroke ovako nepovoljnih kretanja u vanjskoj trgovini valja tražiti u nedostatnoj proizvodnji, i posljedično izvozu. Sudeći prema pokazateljima domaćeg agrara, Hrvatska se pretvorila u potrošačko društvo, zapostavljajući pri tome vlastitu proizvodnju hrane", upozorava Buturac.

Skreće pažnju i na poražavajuće dugoročne trendove u baznoj poljoprivrednoj proizvodnji, pa je tako, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u stočarstvu u razdoblju od 1990. do 2024. proizvodnja goveda smanjena s 830 tisuća na 422 tisuće grla, proizvodnja svinja s 1,57 milijuna na 873 tisuće, proizvodnja ovaca sa 751 tisuću na 553 tisuće, proizvodnja peradi sa 17,1 milijuna na 11,3 milijuna.

Primjećuje i kako je realni izvoz, uz blaže oscilacije, od 2005. do 2020. godine pratio rast nominalnog izvoza hrane. No, protekom koronakrize, nakon 2020. godine, nominalni izvoz je počeo snažnije rasti, dok se realni izvoz smanjivao.

"To ukazuje da nominalni izvoz nije rastao zbog povećanja proizvedenih količina, već zbog rasta cijena. Tako se nominalni izvoz u razdoblju od 2020. do 2024. godine povećao čak za 1,1 milijardu eura, dok se istovremeno realni izvoz smanjio za 114,7 tisuća tona hrane. Ne samo što nam rezultati analize govore o smanjenju realnog izvoza, već sudeći po vrijednosti i dinamici rasta nominalnog izvoza, vidljiv je značajan rast cijena hrane na međunarodnim tržištima", napominje Buturac.

Hrvatska lani najviše hrane izvezla u Italiju

Analizirajući izvoz po zemljama, Hrvatska je lani najviše hrane izvezla u Italiju - 19,3 posto ukupnog izvoza. Slijede Slovenija sa 16,1 posto, Srbija s 11,1 posto, Bosna i Hercegovina s 10,3 i Njemačka s 8,1 posto. Hrvatska je kumulativno u navedenih pet izvoznih destinacija izvezla 64,9 posto svog ukupnog izvoza hrane, a Buturac upozorava da ovako velika izvozna koncentracija može biti rizična, poglavito u uvjetima kriza i pojačanih nesigurnosti i neizvjesnosti na međunarodnim tržištima.

Među 10 vodećih izvoznih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, na prvom mjestu su konditorski proizvodi, dakle čokolada i ostali prehrambeni proizvodi s kakaom, koji su u 2024. godini u ukupnom izvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda sudjelovali s 10,3 posto. Slijede kukuruz s udjelom u izvoznoj strukturi hrane od 7,5 posto, kruh, kolači, keksi i ostali pekarski proizvodi s udjelom od 6,8 posto, živa goveda s 5,3 posto, ostali prehrambeni proizvodi, što uključuje voćne čajeve i sirupe te miješane margarine, drže udio od 5,2 posto, svježa ili rashlađena riba od pet posto itd.

Buturac napominje i da je ulaskom u EU pojačan tranzit roba kroz Hrvatsku pa dio toga tranzita zna završiti u izvozu, što se u konačnici također odražava na ukupnu vrijednost izvoza. To je dio registriranog izvoza robe, ali robe koja nije proizvedena u Hrvatskoj, a možda najočitiji primjer su banane, čiji je izvoz do ulaska Hrvatske u EU bio neznatan, oko 20.000 eura, dok nakon članstva rapidno raste, pa je lani dosegnuo vrijednost od 13,1 milijun eura.

"Bez ulaganja u nove tehnologije nemoguće osigurati konkurentan proizvod"

Buturac kaže da pogled u budućnost nameće brojne izazove i pitanja koja stoje pred domaćim agrarom, pri čemu ističe da je, bez ulaganja u nove tehnologije, istraživanje i razvoj i inovacije, nemoguće osigurati konkurentan proizvod na tržištu. Nove tehnologije, između ostaloga, smanjuju troškove, povećavaju učinkovitost proizvodnih procesa, osiguravaju veću dodanu vrijednost i u konačnici olakšavaju plasman proizvoda na tržištu.

Neki od zanimljivih inovacijskih rješenja u Europi su digitalne tržnice, muzni roboti u proizvodnji mlijeka, roboti "sweeper" koji beru papriku u staklenicima, "vineroboti" kao bespilotna prizemna vozila na solarni pogon koji mogu testirati spremnost grožđa za berbu, upotreba dronova i sl., navodi. Kaže da ima sjajnih primjera digitalizacije i u Hrvatskoj, no njih je svakako nedovoljno i nisu rezultat sustavnih rješenja.

"Najrazvijenije agrarne strukture u svijetu, poput Nizozemske, Belgije i Danske, nalaze se upravo u Europskoj uniji čija je i Hrvatska članica. Ove zemlje mogu biti primjer Hrvatskoj kako se raznim rješenjima, od učinkovitog upravljanja javnim sektorom do svekolike primjene znanja, znanstvenih postignuća, dostupnosti kvalitetnih ljudskih resursa, radne etike, uvođenja i primjene visokosofisticiranih tehnoloških rješenja, mogu ostvariti neusporedivo bolji rezultati u poljoprivredno-prehrambenom sektoru u odnosu na one koje Hrvatska uživa danas", zaključno poručuje Buturac.