Iako još nisu donijeti svi potrebni podzakonski akti kako bi se počeo provoditi Zakon o stečaju potrošača, koji je na snazi od početka godine, Fina je dosad zaprimila 40 zahtjeva za pokretanjem izvansudskog postupka osobnog bankrota, na koji imaju pravo građani koji su u blokadi duže od 90 dana, a ne mogu platiti dospjeli dug veći od 30.000 kuna.

Kako bi postupak mogao početi, Ministarstvo pravosuđa bi do kraja siječnja trebalo usvojiti osam podzakonskih akata, a Vlada Uredbu o utvrđivanju kriterija i načinu obračuna i plaćanja nagrade povjerenicima koji će sudjelovati u sudskim postupcima.

Ministarstvo dosad donijelo dva pravilnika

Ministarstvo je dosad donijelo Pravilnik o sadržaju i obliku obrazaca na kojima se podnose podnesci u izvansudskom postupku i postupku stečaja potrošača, te Pravilnik o uvjetima za dobivanje dozvole za obavljanje poslova savjetovališta i načinu rada savjetovališta pri Fini, a slijedom toga i izdalo dozvole za posrednike u savjetovalištima za 44 djelatnika Fine koji su prošli potrebnu obuku.

Do kraja mjeseca trebalo bi usvojiti pravilnike o sadržaju i obliku obrazaca, vođenju očevidnika savjetovališta i posrednika, vođenju registra postupaka stečaja potrošača, listi povjerenika i njihovoj obuci, načinu njihova izbora metodom slučajnog odabira itd.

U Ministarstvu ističu da nijedan od ukupno devet provedbenih propisa nije mogao biti donesen prije stupanja na snagu samog zakona.

Po najnovijim podacima, u studenom 2015. u blokadi je bilo 324.350 građana, čiji je dug iznosio 36,33 milijarde kuna ili 1,5 posto više nego prethodnog mjeseca.

Kritičari zakona došli na svoje

Kritičari zakona, među kojima su prednjačili čelnici Udruge blokiranih i pojedinih sindikata, sada su došli na svoje jer smatraju da su bili u pravu kada su zakon ocijenili lošim i tvrdili da će trebati vremena kako bi se počeo provoditi, odnosno da je Hrvatska još jednom za ozbiljan problem dobila polovično zakonsko rješenje.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava da je pretpostavka reprogramiranja duga stručno upravljanje dugom, što sami potrošači neće biti u stanju raditi.

Zakon o stečaju potrošača ima smisla samo ako se osigura upravljanje dugom uz stručnu pomoć i istovremenu edukaciju o upravljanju financijama, kaže Sever koji smatra da je ključan odnos između vjerovnika i dužnika, odnosno ravnopravnost koju je dužna osigurati država, kako zbog pravnih, tako i zbog ekonomskih razloga.

Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata Ozren Matijašević, inače zagovornik zakona o osobnom bankrotu, njegovu slabost vidi u instituciji posrednika, odnosno to što se nije preciziralo gdje te osobe stječu znanja i koliko će ih biti. S obzirom na veliki broj blokiranih, pita se kako će se zakon provoditi bez dovoljnog broja educiranih i imenovanih posrednika.

Osobni bankrot je krajnja mjera

Osobni bankrot ili potrošački stečaj zamišljen je kao krajnja mjera kojoj prethodi nekoliko koraka, a može je pokrenuti samo potrošač. Prvo je dužan sklopiti sporazum s vjerovnicima u izvansudskom postupku, pred savjetovalištem Fine uz pomoć posrednika, a ako to ne uspije postupak se nastavlja na sudu.

I na sudu se može postići nagodba, no ako ni to ne uspije sud će imenovati povjerenika koji predstavlja svojevrstan most između suda, potrošača i vjerovnika, a imat će ključnu ulogu u razdiobi potrošačeve imovine.

Zakon propisuje da razdoblje nakon proglašenja osobnog stečaja ne može biti kraće od jedne i duže od pet godina. U tom se razdoblju dugovi potrošača pokušavaju namiriti prodajom njegove imovine, iznimno to ne vrijedi za jedinu primjerenu nekretninu u kojoj živi, a nakon pet godina preostali dug mu se briše.

Za to bi vrijeme potrošač bio dužan prijavljivati stečajnom povjereniku sve promjene vezane za svoju imovinu, morao bi pokušati naći posao ako ga nema, prihvatiti sezonske poslove ako je za njih kvalificiran, te prijaviti svako stjecanje nasljedstva koje ulazi u stečajnu masu.

Po procjenama Ministarstva pravosuđa, godišnje bi se na izvansudske postupke u Fini moglo javiti oko 20.000 ljudi, dok bi ih 2000 do 3000 moglo završiti u stečaju na sudu.

Prosječni dug 100.000 kuna

Po podacima Fine, prosječni dug po jednom od 324.000 blokiranih iznosi 100.000 kuna.

Procjene kažu da bi dužnici koji proglase bankrot mogli otplatiti oko polovicu duga, pa kritičari pitaju na čiji će teret biti druga polovica. Ako se godišnje, primjerice, proglasi 3000 osobnih bankrota, a prodajom dužnikove imovine pokrije polovica duga, odnosno 50.000 kuna po osobi, oprošteni ostatak duga iznosio bi ukupno oko 150 milijuna kuna.

Zbog toga su u vrijeme donošenja zakona iz Hrvatske udruge banaka prigovarali Vladi da nepodmirenim dugovima nije pristupila cjelovito, već se problem rješavao na razini raznih ministarstva, tako da su svoje posebne projekte predstavili resori financija i socijalne skrbi. Također su upozoravali da je osobni bankrot neželjen ishod, pa ne bi smio biti cilj da u njega ide puno ljudi.

Udruga blokiranih kaže da je Vlada ignorirala njezine inicijative i prijedloge i podsjeća da je 2011. bilo 79.000 blokiranih građana s ukupnim dugom od šest milijardi kuna, koji je u četiri godine narastao za 5,5 puta.

Blokirani tvrde da je u Hrvatskoj blokiran svaki četvrti zaposleni i svaki deveti radno aktivni stanovnik, a kao jedan od uzroka navode i legalizirano kamatarenje.

Po njihovim podacima, više od 300.000 blokiranih živi s manje od 2500 kuna mjesečno. Od tog iznosa blokirana je trećina, što znači da obitelji za život mjesečno ostaje manje od 1600 kuna, što nije dovoljno ni za osnovne troškove, a kamoli za pristojan život.

Primjeri drugih zemalja

Institut osobnog bankrota noviji je pojam u većini zemalja Europske unije, dok u Americi postoji dugo godina. Neke zemlje poput Velike Britanije, Francuske, Irske, Njemačke i Slovenije nude mogućnost stečaja za pojedinca, dok neke poput Italije uopće nemaju takvo rješenje. Irska i Španjolska ne predviđaju mogućnost otpisa dugova i građani ostaju u bankrotu sve dok ne pokriju dugove.

Institut osobnog stečaja u Sloveniji je uveden prije osam godina, od tada njihov se broj svake godine povećava, pa je samo na sudovima u Ljubljani bilo uloženo više od 2000 takvih zahtjeva.

Često stečaj zahtijevaju mali poduzetnici, ponekad i javno poznate osobe koje su zapale u teškoće, ali bilo je i slučajeva kad su ga zatražili neki pripadnici poslovne elite.

Za osobni stečaj odlučuju se nakon kaznenog progona i nekih loših poslovnih odluka, pa među Slovencima vlada uvjerenje da je riječ o institutu za one s dobrim pravnim savjetnicima jer se u tom slučaju imovina može sakriti od prinudnog upravitelja u stečaju.

Zbog osobnih stečajeva slovenski proračun bez desetak milijuna eura

Računa se da zbog proglašenih osobnih stečajeva slovenski državni proračun godišnje ostaje bez desetak milijuna eura.

U Austriji pojam "osobna nesolventnost" označava poseban postupak za proglašenje nesolventnosti za sve fizičke osobe (ne i trgovačka društva), svejedno radi li se o privatnoj osobi (u što spadaju i bivši poduzetnici) ili pojedinačnim poduzetnicima.

Za razliku od hrvatskog rješenja, u Austriji ne treba platiti predujam za troškove postupka i u pravilu ne treba imati povjerenika, što postupak čini jeftinijim. Postupak za proglašenje nesolventnosti mogu zatražiti i dužnik i svaki vjerovnik.

Privatne osobe su obvezne pokušati postići izvansudsku nagodbu i kontaktirati savjetodavnu službu za dužnike. Uspije li dužniku u roku tri godine otplatiti 50 posto duga ili u roku sedam godina najmanje 10 posto, on se oslobađa ostatka duga.

U Njemačkoj se godišnje tek jedan do dva posto prezaduženih, koji ne mogu podmirivati obveze, odluči na osobni bankrot.

Izvor: Hina / Večernji.hr