Obvezna osiguranja u prometu zbog svojih su specifičnosti regulirana posebnim Zakonom, donesenim 2005. godine. Zbog uočenih nedostataka u funkcioniranju sustava i potrebe za njegovim poboljšanjem, kao i zbog daljnjeg usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije , priprema se prijedlog novog Zakona kojim će se urediti ovo područje, poručuju iz Ministarstva financija.

Ciljevi donošenja novog Zakona jesu prvenstveno uspostava visokog stupnja transparentnosti u priznavanju prava na odštetu, harmonizacija medicinsko-pravne procjene, ubrzanje postupka naplate štete te smanjenje broja postupaka vođenih pred sudovima i poticanje izvansudskih (mirnih) rješavanja odšteta. Navedeni ciljevi poboljšat će situaciju žrtava prometnih nezgoda u odnosu na postojeće stanje.

Sukladno navedenim ciljevima, bitna promjena u odnosu na postojeće stanje bit će uspostava pravnog sustava obvezujućeg karaktera za utvrđivanje i izračun visine odšteta kod oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, a činit će ga Medicinska tablica i Tablica odšteta. Medicinska tablica utvrđuje postotak oštećenja za pojedine vrste ozljeda dok se putem Tablice odšteta, utvrđuje novčani iznos koji odgovara postotku oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja i to na način da je propisan broj bodova koji odgovara postotku oštećenja te jedinična vrijednost boda koja će se usklađivati s promjenama troškova života odnosno stopom inflacije.

Nedosljednosti u isplati šteta

Ovakvo rješenje, u kojemu postoje objektivni kriteriji za procjenu šteta koji garantiraju minimum homogenosti i sličnosti u naknadi osobnih šteta, povećava transparentnost u procjeni oštećenja a doprinijet će i ujednačavanju sudske prakse te posljedično dovesti do većeg stupnja pravne sigurnosti građana.

Dosadašnja praksa imala je upravo suprotne učinke, poručuju iz Ministarstva. Velike diskrepancije u procjeni šteta zbog nepostojanja koherentnih kriterija u postupku rješavanja odštetnih zahtjeva, nedostatak objektivnosti u procjeni i neujednačenu sudsku praksu a sve to stvaralo je pravnu nesigurnost kako oštećenih osoba, tako i štetnika (osiguratelja).

Brojni su primjeri nedosljednosti u visini naknada šteta, odnosno slučajevi u kojima dvjema osobama približno iste dobi i u približno istim okolnostima, koje pretrpe jednake tjelesne ozljede, odnosno jednak stupanj oštećenja, u konačnici nije pripala jednaka novčana naknada.

Novi sustav doprinijet će također i rasterećenju sudova, odnosno smanjenju broja sudskih postupaka (čija je dugotrajnost iscrpljivala oštećene u fizičkom ali i materijalnom smislu zbog visokih odvjetničkih i sudskih troškova) jer se sukladno iskustvima drugih država, očekuje smanjenje broja tužbi i rješavanje najvećeg broja odšteta u izvansudskom (mirnom) postupku. Međutim, ukoliko oštećeni ne bude zadovoljan izvansudskom nagodbom, svoja će prava u konačnici ostvarivati u sudskom postupku, ali kao što je spomenuto, uz ujednačeniju sudsku praksu.

Valja napomenuti da su Medicinske tablice izrađene od strane većeg broja medicinskih stručnjaka, odnosno liječnika različitih specijalnosti, a iste su izrađene po uzoru na Europsku indikativnu tablicu za procjenu oštećenja tjelesnog i duševnog integriteta iz 2003. koje je sačinila radna skupina liječnika-vještaka i koju je institucijama Europske unije dostavio Pododbor za pravo i unutarnje tržište Europskog parlamenta.

Situacija u Hrvatskoj

Važno je također podsjetiti i kakva je današnja situacija u pogledu rješavanja odštetnih zahtjeva u Republici Hrvatskoj.

Prema službenim podacima Hrvatskog ureda za osiguranje , društva za osiguranje u Republici Hrvatskoj u prosjeku svake godine evidentiraju po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti 105.000 novih odštetnih zahtjeva, a u obradi prosječno imaju 150.000 odštetnih zahtjeva. Godišnje se riješi prosječno 105.000 odštetnih zahtjeva s prosječnim financijskim efektom od 1,3 mlrd. kuna, dok neriješeno ostane prosječno 45.000 odštetnih zahtjeva s potencijalnim prosječnim efektom od 2,2 mlrd. kuna (prosječan iznos pričuve šteta).

Svake godine društva za osiguranje zaprime prosječno 10.000 novih tužbi za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti te dolazi do opterećenja sudova budući da generiraju najmanje oko 60.000 parničnih rasprava uz prosječan rok vođenja parničnog postupka do 4 godine.

Na kraju svake godine, od prosječno neriješenih 45.000 odštetnih zahtjeva, njih oko 20.000 odnosi se na nezavršene sudske postupke s neizvjesnom konačnom sudskom odlukom i neizvjesnim konačnim financijskim efektom.