Industrijske proizvodnja je gotovo zamrla i tom će se pitanju EU posvetiti na summitu u ožujku. No, tek će se vidjeti kako će te planove prihvatiti ekolozi, čije ideje neki kritiziraju jer smatraju da guše gospodarstvo

Dok Europa pomalo izlazi iz najgore recesije koja ju je pogodila još od kraja Drugog svjetskog rata, ponovno se javljaju ideje da valja pokrenuti industrijalizaciju, unatoč snažnom otporu zelenih.

Kako piše EurActiv, Europska unija želi preokrenuti trend slabljenja industrijske proizvodnje koja je gotovo zamrla i tom će se pitanju posvetiti na summitu u ožujku, piše EurActiv.
Zadnjih nekoliko godina, Europska komisija najglasnija je europska institucija u pozivima za obnovu europske industrije.

Povjerenik za industriju i poduzetništvo Antonio Tajani izišao je kao pobjednik iz interne rasprave u Komisiji u kojoj su na jednoj strani zagovornici industrije, a na drugoj ekolozi, čije se politike kritizira da guše gospodarstvo.

Financijska i socijalna kriza pomogla je Tajaniju da njegova poruka dopre do ljudi. Budući da je nezaposlenost širom Europe veća od 10 posto, sve više europskih građana i čelnika uvjereno je da Europa ponovno treba ozbiljnu industrijsku politiku kako bi zaustavila odljev proizvodnje u Aziju.

Od 2010., Komisija svake dvije godine izlazi sa strategijama za reindustrijalizaciju Europe, izdvajajući tehnološke uspješnice poput naprednih elektroenergetskih mreža ili 3D pisača. Zadnji takav dokument, objavljen u siječnju ove godine, nosi znakovit naslov "Za europsku industrijsku renesansu".

Industrijska proizvodnja trebala bi do 2020. ostvarivati 20 posto europskog BDP-a, no taj cilj, za razliku od smanjenja emisije C02 za 20 posto, nije obvezujući.

Industrijska proizvodnja imala je na početku stoljeća udio od gotovo 18 posto u europskom BDP-u, no on se smanjio na oko 15 posto. Proizvodnja je sada na razini od prije deset godina.

Povećani udio uslužnog sektora u europskom gospodarstvu jednim dijelom objašnjava silazni trend europske industrijske proizvodnje, koju teško pogađaju izdvajanje nekih djelatnosti (engl. outsourcing) i preseljenje proizvodnje na druge lokacije potaknuti visokim porezima i visokim troškovima energije i rada u Europi.

Čini se da je val selidbe proizvodnje u druge zemlje sada stigao do svoga kraja ili se čak preokrenuo jer su proizvođači shvatili mane kineske državne kontrole nad ekonomijom i slabe indijske infrastrukture, a i troškovi rada u tim zemljama počeli su rasti.

Europski čelnici raspravljat će o svim tim pitanjima na summitu u Bruxellesu 20. i 21. ožujka.

Odluke u prilog industrije neće biti neutralne za druge sektore jer zahtijevaju usklađivanje cijelog europskog gospodarstva s potrebama industrije. No Komisija ističe da može mobilizirati strukturne fondove kako bi pomogla u toj tranziciji. Veći dio europskih strukturnih fondova sada se može koristiti za inovacije i industriju umjesto za uslužnu ekonomiju utemeljenu na znanju o kojoj je Bruxelles sanjao prije deset godina.

Onima koji su skeptični u pogledu takvog zaokreta, Komisija odgovara da svako novo radno mjesto u proizvodnji stvara 0,5 do 2 radna mjesta u drugim sektorima.

Da bi se ta strategija ostvarila, europski čelnici morat će poslati jasan, nedvosmislen signal u tom smjeru. No čak i tada to će biti tek početak puta jer bi izbori za Europski parlament u svibnju i nova Komisija koja će preuzeti dužnost na jesen mogli nametnuti druge prioritete. Važnu ulogu u tome imat će država koja dobije portfelj za industriju u novoj Komisiji.

Poticaj se očekuje i od Italije koja će predsjedati EU-om u drugoj polovici godine kada se budu birali novi čelnici europskih institucija. Italija ima drugu najveću industrijsku proizvodnju u EU nakon Njemačke i petu u svijetu, piše EurActiv.