Dok se države na jugu Europe bore za ekonomsko preživljavanje, mala baltička zemlja na sjeveroistoku EU-a redovito bilježi odlične rezultate. Gospodarski rast i minimalna zaduženja - u čemu je tajna estonskog uspjeha?

Već sama zgrada na jugozapadu estonskog glavnog grada Tallinna zrači samouvjerenošću: impozantna staklena fasada u kojoj se odsijeva sunce, pet katova visoka. Tirkizno plavo slovo "S" je vidljivo posvuda.

To je sjedište razvojnog centra Skypea, najvećeg estonskog gospodarskog uspjeha u proteklom desetljeću. Tiit Panaanen, šef estonskog tima Skypea, ne treba šefovski ured. On sjedi zajedno sa svojim suradnicima u velikoj prostoriji i objašnjava zašto je baš Estonija bila idealno polazište za pobjednički pohod telefonskog softwarea: "Ovdje postoji ogromni potencijal, odlično školstvo i prije svega nevjerojatna spremnost za korištenje tehnologije." I dodaje: "Skype je mnogim tvrtkama u Estoniji pokazao da je odavde moguće promijeniti svijet."

Prvak Europe u štednji

U Estoniji ne cvjeta samo sektor informatičke tehnologije. I na drugim područjima je ova najsjevernija baltička zemlja uzor u Europskoj uniji. Prema najnovijim ispitivanjima Statističkog ureda Europske unije (EUROSTAT), Estonija je u prošloj godini zabilježila najmanju stopu novih zaduženja od svih članica EU-a: 0,3 posto BDP-a.

Iza nje su Švedska, Bugarska i Luksemburg. Na posljednjem mjestu tog popisa je Španjolska s 10,6 posto. I po razini ukupnog zaduživanja je Estonija među najboljima: 10,1 posto BDP-a. Za usporedbu: dopuštena granica za proračunski deficit prema tzv. Mastriškim kriterijima za eurozonu iznosi 3 posto, a za razinu zaduživanja 60 posto BDP-a.

Estonski ministar gospodarstva Juhan Parts smatra da su te statistike plod dugogodišnjeg rada: "Počeli smo već u 90-im godinama prošlog stoljeća kada smo naše gospodarstvo morali kompletno ponovo izgraditi. Mi smo promijenili naš monetarni sustav, a za to su nužni stabilan proračun i niska stopa novih zaduženja. Taj pouzdani financijski sustav smo zadržali do danas."

Bruxelles je 2011. godine te napore nagradio prijemom Estonije u eurozonu - nepunih sedam godina nakon njezinog ulaska u EU. Za ministra Partsa ulazak u eurozonu u doba njezine najveće krize nije nikakav problem: "Svi znamo da euro nije savršen.

Mi smo ušli u eurozonu da bismo kod naših trgovinskih partnera pobudili još veće povjerenje. Za tako malo gospodarstvo poput našeg nije jednostavno odaslati jasne signale." Ulazak u eurozonu je podržalo i estonsko stanovništvo, a velika većina građana ga podržava i danas.

Nisu svi profitirali

Ova bivša sovjetska republika je zadivila ekonomske stručnjake već krajem 90-ih kada je godinama ostvarivala gospodarski rast i do 13 posto. Estonski analitičar Rainer Kattel smatra da je jedan od odlučujućih faktora za postizanje takvog uspjeha upravo geografski položaj njegove domovine: "Mi smo u blizini Švedske i Finske. To nam ne donosi samo turiste, nego prije svega tehnologiju i investicije."

Za veliki gospodarski rast najviše je zaslužan izvoz u te dvije zemlje. "To u stvari nije pravi izvoz, nego njihove vlastite tvrtke proizvode u Estoniji i onda odavde izvoze skoro gotove proizvode. Estoniju bi se skoro moglo smatrati dijelom Finske i Švedske", kaže Kattel. I Estonci sami za svoju domovinu kažu da je ona "peta skandinavska zemlja". Njihov jezik i kultura su usko povezani s Finskom.

No ovaj uspjeh ima i svoju negativnu stranu. Od njega nisu svi profitirali: 17 posto stanovnika živi ispod egzistencijalnog minimuma. Među njima su i mnogi od 300.000 građana ruskog podrijetla koji nemaju putovnice, pa tako ni, primjerice, biračko pravo. Velika je razlika i između plaća muškaraca i žena.

Muškarci prosječno zarađuju 28 posto više - to je najveća razlika u Europi. "Jednoj maloj skupini je dobro, ali ostalima nije. Možda smo se jednostavno prebrzo razvili", kaže Kattel. Mnogi Estonci su se u međuvremenu odlučili za odlazak iz svoje domovine, većinom u Finsku i Švedsku.

Političari se premalo zanimaju za socijalne probleme, smatra Kattel i kaže da radije ističu velike gospodarske uspjehe. Posljedice takve politike su već sada očite, upozorava ovaj analitičar: "Sigurno sve više ljudi gubi iluzije i odvraća se od politike."

U očekivanju novih uspjeha

No, oni koji imaju mogu i žele birati očito polažu nade u neoliberalnu politiku vlade premijera Andrusa Ansipija. On je 2011. godine ponovo izabran na četiri godine. Zato ni njegov ministar gospodarstva Parts ne želi odustati od svoje restriktivne politike štednje: "To bi bilo na račun iduće generacije. Zaduživanje je uvijek rizik."

Tiit Panaanen smatra Tallinn idealnim sjedištem za razvojni centar Skypea, pa čak i sada kada središnjica ove tvrtke više nije u Estoniji budući da ju je preuzeo Microsoft. On je uvjeren da Skype nije posljednja estonska uspješna priča: "Idućih godina će doći još nešto. Mnogo toga što će promijeniti svijet i svoje korijene imati u Estoniji." I što će možda pridonijeti novom poletu male baltičke države.