Tko bi u tom ratu pobijedio, te tko bi najviše stradao, to je sasvim jasno. Sigurno je da bi rat završio pobjedom Sjedinjenih Država i Južne Koreje, a da bi najviše stradali stanovnici Sjeverne Koreje. No, taj rat bi imao mnogo veće posljedice po svjetske ekonomske prilike od bilo kojeg recentnog rata, jer bi imao strašne posljedice i po Južnu Koreju, danas izuzetno važnog čimbenika svjetske privrede, ali, vjerojatno, i po Japan, također jednog od ključnog čimbenika sveukupne svjetske privrede.

Na udaru i Japan
U svojim recentnim ratnim najavama Sjeverna Koreja najviše prijeti Sjedinjenim Državama, tvrdeći da će u slučaju rata sa svojim dalekometnim raketama gađati američko tlo, pa čak spominje da će gađati Washington i New York. Te prijetnje u SAD smatraju potpuno nerealnim jer Sjeverna Koreja nema rakete takvog dometa, a njene rakete ne mogu doseći niti druge bliže točke američkog teritorija, pa su izvan njihovih dometa ne samo Kalifornija, nego su to i Havaji i Aljaska.

Možda bi koja raketa mogla doseći, eventualno, američku vojnu bazu na otoku Guam, ali i to je upitno. Uz to, Sjeverna Koreja nema niti tehnologiju da na svoje rakete stavi atomske bojeve glave, a niti ima sustave da može precizno gađati tako udaljene ciljeve. Zbog toga u Washingtonu nisu zabrinuti za vlastite građane, jer jedino tko se može naći na udaru jesu američki vojnici stacionirani u bazama u Južnoj Koreji kojih ima oko 30.000.

Američke vojne planere mnogo više zabrinjava ono što Sjeverna Koreja može uraditi njihovim saveznicima u svojoj neposrednoj blizini, upravo u Južnoj Koreji, te u Japanu. Sjeverna Koreja posjeduje rakete koje mogu doseći Japan, a one bi u prenapučenom industrijskom Japanu mogle nanijeti veliku štetu, pa i žrtve i bez atomskih bojevih glava. Zato su u Japanu zabrinuti za sigurnost i svojih građana, ali i svoje infrastrukture, gradova, privrede i cijelog sustava, koji bi sigurno bio ugrožen ako bi rakete počele padati na Japan.

Nezaštićeni Seoul
No, područje gdje bi Sjeverna Koreja mogla nanijeti pravu, veliku štetu i izazvati ogromne žrtve je Južna Koreja, a tu bi mogla nanijeti grozne udarce i bez svojih raketa. Postoji u strateškom smislu po Južnu Koreju jedna vrlo neugodna činjenica, a to je da se južnokorejski glavni grad Seoulu, koji ima 20 milijuna stanovnika, a koji je politički, ekonomski, tehnološki i industrijski centar zemlje, nalazi samo 35 kilometara od tzv. demilitarizirane zone koja dijeli Sjevernu i Južno Koreju, pa ga sjevernokorejska vojska može doseći i sa običnim topništvom. Zna se da je Sjeverna Koreja sa svoje strane demilitarizirane zone stacionirala na desetke tisuća artiljerijskih oruđa, uperenih na Seoul, od kojih su mnoga ukopana u planine, te će ih biti teško onesposobiti.

Procjenjuje se da bi u slučaju izbijanja rata u početnoj fazi moglo na Seoul u vrlo kratkom razdoblju od nekoliko sati pasti do 700.000 projektila, i to ne samo običnih rasprskajućih, nego i onih s kemijskim i biološkim bojevim glavama, a nije isključena i upotreba atomskog oružja. To je najveći udarac koji bi od strane Sjeverne Koreje mogao biti nanijet u prvim satima rata.

No, Sjeverna Koreja ima i druge opasne efektive. Kao prvo, ona ima ogromnu armiju od nekoliko milijuna ljudi, koja bi sigurno smjesta bila pokrenuta preko demilitarizirane zone. Ima oko 300.000 pripadnika specijalnih snaga koji bi smjesta bili upućeni da u Južnoj Koreji napadnu određene važne ciljeve, te izazivaju kaos. Napokon, Sjeverna Koreja bi sigurno napala i američke vojne baze u Južnoj Koreji, te razne vojne ciljeve i objekte, pa bi u borbu ušli i ratna mornarica i zrakoplovstvo.

Prvi udar
Vojni analitičari smatraju da SAD i Južna Koreja nemaju kapaciteta da u potpunosti zaštite Seoul od tog prvog napada, te da će američkim i južnokorejskim snagama trebati stanovito vrijeme da efikasno odgovore na napad. Doduše, sasvim je sigurno da će one smjesta odgovoriti sa nizom preciznih napada krstarećim raketama i drugim oružjima na specijalne sjevernokorejske ciljeve, pri čemu će sigurno biti gađani komandni centri, lokacije gdje se nalaze sjevernokorejski rukovodioci, gdje su vojne koncentracije i važni vojni objekti. Također će u akciju smjesta biti upućene specijalne snage da preuzmu kontrolu nad sjevernokorejskim nuklearnim centrima i skladištima oružja a bit će napadnuta i vitalna infrastruktura kako bi se spriječilo kretanje sjevernokorejskih snaga. Bit će napadnute u sjevernokorejske trupe koje pređu demarkacionu liniju, kako one ne bi prodrle dublje u Južnu Koreju.

Vojni analitičari upozoravaju posebno na jednu stvar, koja će značajno komplicirati situaciju na terenu. Korejski poluotok je vrlo gusto naseljen, pa valja za očekivati da će izbijanje rata, te intenzivno bombardiranje smjesta izazvati i pojavu izbjegličkih valova, pa se tako očekuje da će ogroman broj izbjeglica iz Sjeverne Koreje nastojati skloniti se u susjedstvo, u prvom redu u Kini, ali će ih mnogo krenuti na teritorij Južne Koreje, što će ometati vojne operacije.

Većina zapadnih vojnih analitičara vjeruje da će rat biti odlučen u vrlo kratkom razdoblju, možda u sedam do deset dana, pogotovo ako SAD odgovore svom svojom snagom. Sjevernokorejska vojska nema potrebnu logistiku za dugotrajnije vođenje rata u punom kapacitetu, pogotovo jer nedostaje hrane za vojnike. No, zbog dosadašnje propagande, neovisno o tome što će nakon tih par dana biti jasno tko će u tom ratu pobijediti, ratne operacije bi se na sjeveru mogle produljiti, posebno ako bi se neke sjevernokorejske snage uporno borile u dobro utvrđenim slabo pristupačnim sjevernim područjima uz granicu s Kinom.

Cijena rata će već u tom prvom kratkom razdoblju biti ogromna, s tim da će se ta cijena u sljedećem razdoblju drastično povećavati, ne samo zbog eventualnog nastavka ratovanja, nego i stoga jer će posljedice rata, ako on bude stvarno intenzivan kako ga sjevernokorejska strana najavljuje, biti velike, a trebat će nakon rata prehranjivati i opskrbljivati sjevernokorejsko stanovništvo. Cijena će posebno ovisiti i o razaranju koje će u tom napadu sjevernokorejskih raketa i artiljerije doživjeti Južna Koreja i Japan, te koliko će njihove privrede biti pogođene, onemogućene i paralizirane ratom. Prije dvadesetak godina, za vrijeme jedne slične krize, napravljene su u američkoj Vrhovnoj zajedničkoj komandi projekcije koliko bi jedan takav opći rat mogao koštati. Procijenjeno je da bi u njemu izgubilo život oko milijun ljudi, od toga, ovisno o obimu i karakteru američke intervencije, život bi moglo izgubiti i do 100.000 Amerikanaca. Neposredno koštanje rata za SAD iznosilo bi 100 milijardi dolara, a sveukupna šteta po dalekoistočnu i američku privredu iznosila bi oko bilijun dolara.