Globalna ekonomija bit će uspješnija u ovoj godini, nego u prošloj godini. Najviši rast i dalje će bilježiti zemlje u razvoju, iako, na primjer, Kina bilježi pad s nekadašnjih 12 na 7 posto.
Ekonomija SAD-a će nastaviti rasti - oko 2.5 posto - dok se očekuje da će eurozona napokon izaći iz recesije. Ipak, globalnoj ekonomiji predstoji nimalo lak posao strukturalnih reformi za što postoje politički otpori, prije svega u zemljama u kojima se uskoro održavaju izbori. Osim ekonomskih i političkih parametara, bitni su i psihološki, kao što je samopouzdanje. Problem je i "što ne znamo što ne znamo" kada je riječ o novim rizicima i izazovima koji se mogu pojaviti.

S prognozom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da će 2014. biti dinamičnija od 2013 - odnosno da će se globalni rast ubrzati sa sadašnjih 2,9 posto na 3,6 posto, slaže se i vašingtonsko Vijeće za inozemne poslove (Council on Foreign Relations).

Najviše stope rasta zabilježit će ekonomije u razvoju, prije svega azijske i južnoameričke. Istovremeno, SAD će zabilježiti najbrži rast u ovom desetljeću, smatra Mark Zandi, glavni ekonomist analitičke podružnice Moody'sa, agencije za kreditni rejting, prije svega zbog popuštanja oštrih fiskalnih mjera, zatim izuzetno dobrih bilanci američkih korporacija, banaka i domaćinstava. Poslovna zajednica je, prema njegovim riječima, uspjela smanjiti troškove i ostvari rekordne profite.

Istovremeno, banke su dokapitalizirane i veoma likvidne, a domaćinstva su smanjila teret dugova, otplaćujući kredite uz rekordno niske kamate. Pozitivnim trendovima doprinosi i niska cijena energije zbog eksploatacije plina iz škriljaca. Međutim, potencijalni rizik ostaju fiskalna, odnosno porezna opterećenja i nedovoljne investicije u javni sektor, što može umanjiti potencijal za dugoročni rast, upozorava Zandi.

Europska centralna banka je stabilizirala tržište državnih dugova, tako da su sistemski rizici smanjeni. Ipak, agencija Standard&Poor's snizila je prije neki dan kreditni rejting Europske unije za jedan stupanj, čime je ona izgubila najviši rejting, AAA, koji je do sada imala.

Kao razlog za sniženje rejtinga sa AAA na AAplus agencija je navela sve težu bitku oko budžeta EU i pogoršanje kreditnog rejtinga zemalja članica.

Robert Kahn iz Vijeća za inozemne poslove ističe da se kapital počinje vraćati, ali ostaje izazov kako potaknuti rast „prije nego što tržište ponovo izgubi povjerenje u reformski proces".

Članice eurozone na jugu kontinenta imaju mnogo više nominalne troškove rada nego u Njemačkoj nakon reformi, a proces ponovnog prilagođavanja tečaju zajedničke valute je spor i težak. Ograničenog su dometa i reforme u cilju povećanja strukturalne fleksibilnosti. Zbog svega toga za strukturalno rebalansiranje u Europi bit će potrebno vrijeme, pa će, stoga, rast biti nizak i poslije 2014.

Eurozona će sledeće godine zabilježiti rast od samo 1 posto. Doduše, to je uspjeh, imajući u vidu da je u posljednje skoro dvije godine u recesiji.

Nastavak sređivanja bilanci banaka, uključujući i otpisivanje dugova, neizvjestan globalni rast koji će ograničiti izvoz, vrlo rigorozne makroekonomske politike i nepostojanje zaokruženog okvira za monetarnu uniju - sve će to biti veliki izazovi za oporavak eurozone. Za podsticanje rasta je nužna veća potražnja i popuštanje rigoroznih mjera štednje. Takođe, Europska centralna banka bi trebala učiniti više u cilju poticanja kreditiranja, prije svega malih i srednjih preduzeća na periferiji eurozone, kao i da razmotri sveobuhvatne mjere monetarnog popuštanja (quantitative easing - po ugledu na američke Federalne rezerve).

Problem s najavljenom stopom rasta je u tome što je nedovoljna da smanji visoku nezaposlenost, koja je dostigla 26 posto u Španjolskoj i 12 procenata na nivou eurozone.

Nezaposlenost među mladima, koja je dostigla 24 posto u evrozoni, a u nekoliko zemalja premašila 35 posto - "predstavlja ozbiljnu prijetnju po europsku budućnost", ističe Robert Kahn.

Vjerojatno su još ozbiljniji izazovi po europsku ekonomiju u 2014. političke prirode. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da rigorozne mjere štednje dovode u pitanje spremnost Europljana da prihvate jačanje Unije što je neophodno za rješavanje financijskih problema.

Na izborima za Europski parlament u svibnju sljedeće godine najvjerojatnije će ojačati snage koje su protiv rigoroznih mjera štednje. Stoga se vlade zemalja na periferiji eurozone, kao što su Grčka i Portugal, mogu suočiti sa sve većim teškoćama u osiguranju podrške za nužne reforme.

Dakle, europski lideri treba da pridobiju svoju javnost za brže kretanje prema ekonomskoj i političkoj uniji. Ukoliko u tome ne uspiju, rizik od povratka krize u 2014. je veći nego što se to uglavnom smatra.

Kina je na nedavnom Trećem plenumu Centralnog komiteta Komunističke partije donijela hrabre reformske političke odluke koje su važne za osiguranje održivijeg ekonomskog rasta, ocijenio je Yukon Huanga, bivši direktor Svetske banke za Kinu, a sada ekspert za azijske ekonomije u Carnegieju.

Te odluke su od suštinskog značaja jer se Kina približava onoj razini prihoda koji je u mnogim zemljama u razvoju bio okidač za naglo usporavanje rasta. Riječ je o takozvanoj zamci srednjih prihoda. Ako želi izbjeći ovu "zamku" i zadrži stopu rasta od 7 posto do kraja desetljeća - u usporedbi s nekadašnjih impresivnih 12 posto - Kina mora riješiti problem rastućeg duga i znatno povećati produktivnost.

Stimulativni paket od 600 milijardi dolara koji su kineske vlasti odredile 2008. kao pomoć ekonomiji podigao je ukupnu razinu za polovinu, na 200posto društvenog proizvoda zemlje. Imajući u vidu ogromne devizne rezerve, ovaj dužnički teret neće biti preveliki problem ako Kina uspe da održi projektiranu stopu rasta od 7 posto.

Stoga je na spomenutom Trećem plenumu partije ukazano na važnost jačanja fiskalnog sistema, tako da se lokalne vlasti ne mogu više oslanjati na bankarske kredite da bi financirale osnovne potrebe.

Međutim, još veći izazov je povećanje produktivnosti, s obzirom da nije više održivo oslanjanje na stalni rast investicija i nisku cijenu radne snage.

Najveća šansa da se poveća produktivnost je pospješivanje urbanizacije, čime bi se masovno uključili radnici iz ruralnih područja i malih gradova, koji su sada angažirani na slabo plaćenim poslovima. Drugi sektor je jačanje uloga privatnih firmi, koje ostvaruju dvostruko veći povrat investicija, nego državna poduzeća.

Za razliku od makroekonomskih problema koji su visoko na listi prioriteta kineskog rukovodstva, obični građani su više okupirani pitanjima socijalne pravde, korupcije i ugroženosti životne sredine.

U Latinskoj Americi se bliži kraju razdoblje visokog rasta, prije svega u zemljama kao što su Brazil i Argentina koje su manje zavisile od ekonomskih ciklusa u SAD-u, ocjenjuje Ernesto Talvi, gostujući profesor na Sveučilištu Columbia.

Izuzetne stope rasta u prethodnom desetljeću ostvarene su prije svega velikim priljevom jeftinog stranog kapitala i visokom cijenom sirovina koje su ove zemlje izvozile.

Ogromni prihodi pomogli su da se merama redistribucije smanji stopa siromaštva u Latinskoj Americi za 13 posto i stvaranje začetaka srednje klase.

Međutim, manji priljev stranog kapitala - koji postaje sve skuplji - i, istovremeno, smanjenje potražnje za sirovinama iz Kine, primorat će latinoameričke zemlje, prije svega Brazil, da se prilagode novim okolnostima u smislu smanjenja potrošnje i stope rasta. Prema profesoru Talviju, zemlje koje su imale slabiji ekonomski menadžment, kao što su Argentina i Venecuela, već su u "kriznom režimu".

Afričke zemlje su u protekloj deceniji ostvarile impresivne rezultate, iako su morale da se nose sa ozbiljnim krizama, uključujući i efektima teškoća u razvijenim ekonomijama. Očekuje se da će se taj trend nastaviti i u 2014-oj godini i neće u potpunosti ovisiti o cijenama sirovina, kojima ovaj kontinent raspolaže u obilju, procenjuje harvardski ekonomist Michael Spence, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. Iako ova "granična tržišta" nisu velika, neka od njih se pokazuju kao sve uspješnija.

Jedini sastojak koji nedostaje za jačanje ekonomije jest - samopouzdanje.

"Nije lako spoznati što može obodriti duh, ali pošto bolovi koje je donijela 'Velika recesija' prolaze i politički sukobi u Washingtonu silaze s naslovnih stranica, rastu šanse da se to dogodi u 2014", zaključuje Mark Zandi.