Datum analize: 27/03/2023

TRENUTNO STANJE:

Sve gluposti i destrukcija ECB-a su počeli dolaziti na naplatu. Milutin Ćirović, Dimitrije Dimitrijević, Ivo Perišin i Neven Vidaković su rasturili Christine Lagarde i njene klonove. Nije da su ikada imali šanse protiv nas, ali eto pokušali su.

Problem je što ECB planira povući previše novca prebrzo. Istovremeno potražnja za novcem raste:

• države imaju jako velike deficite koje treba financirati,
• inflacija jede vrijednost novca tako da ga ima sve manje u opticaju. Banke također trebaju više likvidnosti držati u zalihama jer javnost i poduzeća zbog inflacije koriste više novca.
• Banke moraju vratiti novac ECB-u koji su dobile putem LTRO-a

Kako ECB provodi restriktivnu monetarnu politiku banke mogu doći do likvidnosti samo na jedan način, a to je kroz smanjenje kreditiranja. Banke će prema tome smanjiti kredite građanima i poduzećima i povući novac iz realne privrede.

Ovo je prizma kroz koju ja gledam sve što se događa u Credit Swissu i Deutsche banku. Iako se ne radi o posebno ozbiljnim problemima u te dvije banke, ostale banke će ove kratkoročne probleme iskoristiti kao izgovor za zatvaranje i smanjenje kreditiranja realnoj privredi. Banke će pokupiti svu moguću likvidnost do koje mogu doći i zatvoriti će se.

Stanje nelikvidnosti u uvjetima visoke inflacije je posebno pogubno za ekonomiju. Dok je Hrvatska navikla na nered, uređene zemlje nisu naviknule na neplaćanja, a pojam „nelikvidnost privrede" ne postoji u zapadnoj Europi. Zato je buduće stanje koje će doći u EU puno gore od stanja do kojega može doći ako dođe do bankarske krize.

Smanjenja likvidnost će smanjiti investicije, što će smanjiti ekonomki rast. Pad investicija je najgora moguća stvar koja se može dogoditi u ovome trenutku. Na djelu je veliko globalno preslagivanje i sada u trenutku kada EU očajnički treba investicije, ECB planira svima zatvoriti pipu. EU protiv takvoga ekonomskoga stanja nema lijeka.

Budućnost koja slijedi EMU je budućnost kakva je već viđena u RH u razdoblju od 2010 - 2014: nelikvidnost, dugoročna nemogućnost ostvarivanja ekonomskoga rasta, gubitak globalne konkurentnosti, povećanje političkoga utjecaja, smanjenje tržišnih sloboda, jačanje utjecaja politike.

U ovome stanju će posebno loše proći radnici jer će smanjenje likvidnosti smanjiti investicije i potražnju za radnom snagom, a rast inflacije će im kontinuirano ugrožavati standard.

Powell je također dignuo kamatnu stopu za 0,25%. Ovo je zadnje ili predzadnje dizanje. Ako i to AKO, inflacija nastavi padati u SAD-u stvarno će biti jako teško FED-u opravdati dizanje kamatne stope na iznad 5% ako je inflacija ispod 5%. To bi značilo Volkerovo gušenje ekonomije koje je FED uvijek do sada jasno odbijao kao strategiju. Štoviše problemi u bankarskom sektoru FED-u samo mogu poslužiti kao izlika da prestanu dizati.

Temeljni taktički problem s kojim se FED susreće se nije promijenio. Inflacija je visoka, ali pada. Ali isto tako inflacija mora pasti s 9% ispod 4%. Za to jednostavno treba vremena. FED ne može sada, kada je trend inflacije u jasnom padu, jednostavno proglasiti pobjedu. FED mora još uvijek biti oštar, ali ne gristi puno (čitaj: prijetiti se dizanjem kamatnih stopa, ali ne i dizati kamatne stope). Ova pozicija kada FED ima izliku za prestanak dizanja je upravo ono što su trebali.

Gornja analiza naravno počiva na tome da će inflacija nastaviti padati. Kako se CPI i temeljni CPI približavaju to znači da kratkotrajni šokovi koji su nastali preko hrane i energije nestaju i imamo stvarnu inflaciju cijele ekonomije. Problem je što temeljna inflacija pada, ali sigurno ne brzo kao što bi to FED želio. Zato će u travnju možda dignuti još jednom i onda mogu čekati podatke za svibanj i lipanj kako bi vidjeli što dalje. Ako bude brojke inflacije budu dobre onda neće niti dići u travnju što bi bilo posebno dobro za dionice.

Bez obzira s koje strane Atlantika gledamo jedna stvar ostaje: centralne banke ne mogu spuštati kamatnu stopu kako bi pomogle ekonomiji. Za spuštanje kamatne stope je potreban jedan od sljedeća dva uvjeta: prvi je da inflacija naglo padne što se ne može dogoditi jer takvi procesi traju mjesecima; drugi uvjet je da dođe do potpune destabilizacije sustava, što se ne bi trebalo dogoditi.

Ako isključimo naglo spuštanje kamatne stope i nadam se da nitko stvarno ne želi totalnu destabilizaciju sustava onda nam jedino ostaje da se cijeli sustav smiri u sljedećih nekoliko tjedana i da se sve vrati nazad fundamentima.

Ma koliko mediji zazivali krah bankarskoga sustava i novu 2008. Za sada to se ne može dogoditi i svi naslovi su prenapuhani.

HIPOTEZE I PREDVIĐANJA:

Sva predviđanja se sada samo svode na kontrolu kaosa. Pitanje je da li će biti malo ili jako puno kaosa. Iako se ništa posebno ne događa jasno je da su svi uspaničeni. Zato treba biti smiren i samo trgovati pomake na manjoj izloženosti.

Kada se stvari smire vraćamo se starim hipotezama. Načelno mislim da je ovo samo turbulencije na putu, ali da se opći smjer nije mijenjao.

Iako sam likvidirao poziciju u nafti, još uvijek nisam odustao od svoje velike globalne hipoteze.

TAKTIKE I STRATEGIJE:

Na kraju ova dva tjedna sam prošao relativno dobro. Račun poduzeća je pozitivan na godinu, nadoknadio sam sve gubitke. U osobnom računu sam imao manje gubitke. Načelno moglo je biti i puno bolje, ali i puno gore. Sada smo u potpuno drugačijoj poziciji.

Radi smanjenja izloženosti likvidirao sam naftu. Uzeo sam dobiti na dobrima, ostavio sam poziciju u svinjetini koja ja trenutno na gubitku.

Pozicije u dionicama i korporativnim obveznicama su u redu i nemam ih potrebe dirati.

Pozicije u obveznicama i indeksima preko futuresa je jako mijenjaju pa ih nema smisla navoditi.