Država bi mogla pomoći vraćanju relevantnosti domaćeg tržišta kapitala kroz barem djelomične, ako ne prave privatizacije dijela svojeg portfelja kompanija, ali ZSE mora postati i mjesto na kojem će nove tvrtke prikupljati svježi novac, složili su se sudionici okruglog stola ′Tržište kapitala - povratak u 2004.′ u organizaciji magazina Banka.

Na državi je da preuzme inicijativu i počne s privatizacijom barem dijela kompanija iz svojeg portfelja kako bi pomogla ponovno potaknuti interes ulagača za Zagrebačku burzu, odnosno tržište kapitala, složili su se sudionici okruglog stola ′Tržište kapitala - povratak u 2004.′, u organizaciji magazina Banka.

Naime, promet na Zagrebačkoj burzi u 2014. nastavio je trend iz prethodnih dviju godina, kada je vrijednost protrgovanih dionica bila samo nešto viša od tri milijarde kuna, što vraća burzu na razinu otprije deset godina. Zbog toga je banka sudionicima okruglog stola postavila pitanje: "što dalje?".

U diskusiji su sudjelovali Denis Alajbeg, profesor sa Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment, Petar-Pierre Matek, predsjednik Upravnog vijeća HANFA-e, Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze, Ivana Barać, predsjednica Uprave VB Investa, Igor Gvozdanović, predsjednik Uprave Platinum Investa i Dubravko Štimac, predsjednik Uprave OMF PBZ Croatia osiguranje.

"Domaće tržište kapitala ima najbolju infrastrukturu koje je ikad imalo, od trgovinske platforme do pravila izvještavanja za kompanije, koja ulaganja čine daleko jednostavnijima i transparentnijima nego su to bila prije petnaestak i više godina", ocijenio je na početku okruglog stola dr. Denis Alajbeg sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, zbog čega ne bi trebalo biti straha od ulaganja. "Likvidnost", rekao je, "burzi jako nedostaje".

Treba li nam burza?

Zato se postavlja i pitanje, treba li nama tržište kapitala, ako ne postoje tvrtke koje putem burze žele prikupiti novac za poslovanje. Umjesto tržišta kapitala, tvrtke su bila sklonije dizanju kredita kod banaka, zbog jednostavnosti postupka. No, kad je s krizom stalo i kreditiranje, nije nakon toga ostala kultura prikupljanja kapitala putem javnih ponuda za poduzeća.

Pad vrijednosti indeksa i cijena dionica koji se dogodio nakon nakon povijesnog vrhunca potkraj 2007. godine, podsjeća Ivana Barać iz VB Investa, mnoge ljude odbija od povratka na burzu, a da loši makroekonomski uvjeti u Hrvatskoj utječu i na nevoljkost svih vrsta investitora da se vrate, pa je Crobex padao dok su prošle godine burzovni indeksi u Ljubljani i Beogradu porasli između 15 i 25 posto.

Zato mnogi ulagači koji su prije bili na burzi novac radije drže u banci. No, niski povrati na štednju u bankama, prisilit će sve one koji žele štedjeti za mirovinu da se u nekoj mjeri odluče na ulaganje na tržištu kapitala, kaže Barać, iako je to u ovako bankocentričnoj ekonomiji kao što je hrvatska, teško.

U kolovozu kreću mirovinski potportfelji

Predsjednik Uprave PBZ/CO obveznog mirovinskog fonda Dubravko Štimac izjavio je kako je sve spremno za uvođenje tri potportfelja drugog mirovinskog stupa u kolovozu, A, B, i C, koji će biti namijenjeni štedišama ovisno o dobi i sklonosti riziku. On očekuje kako će se za najrizičniji, A potportfelj, odlučiti samo oni koji su bolje upoznati s kretanjem na tržištu kapitala.

Štimac se osvrnuo na skoru dokapitalizaciju Petrokemije, rekavši kako je nužno da država veći broj kompanija izlista na burzi, makar djelomično, kako bi se njihovim aktivnim dioničarstvom korporativno upravljanje u tim kompanijama poboljšalo. Najavio je i kako očekuje da će u sljedećih par godina mirovinski fondovi postati većinski vlasnici barem nekoliko velikih hrvatskih tvrtaka, ali je ponovio apel državi da barem djelomice krene u privatizaciju.

Kad se u obzir uzme što je od kompanija u ponudi na Zagrebačkoj burzi, kaže Štimac, nikako ne mogu stajati kritike da mirovinski fondovi ne kupuju puno na ZSE.

Predsjednik Uprave Hanfe Petar Matek izjavio je da su s ulaskom u EU svi očekivali otvaranje i privlačenje stranih investicija u Hrvatsku, ali se to nije dogodilo.

Hrvati su slabo financijski pismeni

Predsjednica Uprave ZSE-a Ivana Gažić podsjetila na činjenicu slabe financijske pismenosti koja je utjecala da prosječan građanin, unatoč IPO-u Ine i HT-a danas gotovo da i ne zna za tržište kapitala.

Puno se govori o padu likvidnosti i interesa ulagača, rekla je, ali i podsjetila da je dionica slobodnih za trgovinu na ZSE-u u vrijednosti samo 3,5 milijardi eura od 17,5 milijardi eura ukupne kapitalizacije.

Zato će uloga države biti ključna, rekla je.

Burza je bila na meti kritika zbog delistiranja kompanija, ali Gažić kaže i kako su mnoge od njih bili loši izdavatelji koje ostanak na burzi nije zanimao. Umjesto takvih loših izdavatelja, Gažić priželjkuje da Agrokor, kad 2016. bude morao izaći na IPO zbog uvjeta obveznica koje je izdao kako bi prikupio novac za Mercator, barem dio izdanja obavi kroz Zagrebačku burzu.

O slici burze dosta govori i činjenica da je od 21 tvrtke iz najviše kotacije ZSE-a čak šest njih bilo u predstečajnoj nagodbi, podsjetio je predsjednik Uprave Hanfe Matek. "Na Njujorškoj burzi, ili nekom drugom razvijenom tržištu kapitala, to je nezamislivo", ocjenjuje, i govori dosta o slabosti naše ekonomije.

No, zanimljivo je pitanje postavio i Igor Gvozdanović, predsjednik Uprave Platinum Investa, podsjetivši na to da država u portfelju ustvari više nema toliko zanimljivih poduzeća za privatizaciju.

Podsjetio je i kako hrvatsko tržište kapitala, pogleda li se petogodišnji prinos Crobexa, ne kaska ni za američkim S&P 500 indeksom. Da bi ono živnulo, kaže Gvozdanović, dovoljna bi mogla biti i jedna dobra makroekonomska vijest.

Podaci o odnosima cijene i zarade, kao i odnosima cijene i knjigovodstvene vrijednosti dionica na Zagrebačkoj burzi pokazuju kako su ulagači spremni dosta platiti za očekivanu buduću zaradu, ali i kako smatraju da poduzeća loše koriste svoju imovinu.