Čekanje na dokapitalizaciju tek kada "voda dođe do ušiju" u kombinaciji s niskom likvidnošću na burzi rezultira podatkom da je većina domaćih kompanija morala dati popriličan popust za nove dionice.

U najznačajnijim dokapitalizacijama posljednjih nekoliko godina samo su dvije kompanije prodale nove dionice po višoj cijeni od tržišne. Izračun je temeljen na burzovnoj cijeni dionice dan prije javne objave cijene u dokapitalizaciji u pozivu na upis novih dionica.

Tako su investitori upisali nove dionice Leda uz premiju od 7,3 posto, a Atlanticove uz 3,3 posto. No, sedam dokapitalizacija prošlo je uz veće ili manje diskonte. Najveći popust je morao ponuditi Dalekovod od 57,6 posto dok su dionice Đure Đakovića upisivane uz 47 posto diskonta. Na dvoznamenkaste diskonte pristali su još Luka Ploče i Luka Rijeka te dva puta kutinska Petrokemija. Najniži diskont od svega četiri posto imala je Podravka.

Drugim riječima, dobar dio tvrtki prikupilo je kapital po nižoj cijeni od tržišne koja bi se trebala - barem u teoriji - smatrati relevantnim pokazateljem vrijednosti neke tvrtke i njezina poslovanja.

Analitičar Interkapitala Đivo Pulitika pojašnjava kako većina ulagača donosi odluku o sudjelovanju u dokapitalizaciji temeljem analize poslovnog plana. "Ukoliko vjeruju da će kompanija nova sredstva iskoristiti za rast i stvaranje nove vrijednosti - bilo organski ili kroz kvalitetna preuzimanja - investitor će biti spreman platiti višu cijenu - niži diskont ili čak premiju u odnosu na tržišnu cijenu.

S druge strane, ako se nova sredstva ne iskoriste za financiranje radnog kapitala ili financijsko restrukturiranje, čime se novi kapital neće oploditi, već koristiti za preživljavanje kompanije, investitor neće htjeti preuzeti rizik plaćanja tržišne cijene, već će tražiti diskont kao oblik osiguranja i čuvanja vrijednosti koju je uložio", ističe Pulitika.

No, prikupljanje kapitala kad se mora osigurati puko preživljavanje tvrtke odraz je i mentaliteta dijela vlasnika i vodećih ljudi, ističe dio analitičara. Naše tvrtke rade dokapitalizaciju kad su na to prisiljene i nemaju izbora, dodaje predsjednik Uprave OTP Investa Darko Brborović. "Predugo se čeka i tek kad poslovna situacija prisili većinskog vlasnika na prikupljanje kapitala, ide se na dokapitalizaciju. A tada je teško očekivati premiju", kaže Brborović.

Na formiranje cijene novih dionica utječe i likvidnost dionica na burzi, ističe Đivo Pulitika. "Ako je dnevni promet dionicom nizak, investitori koju ulažu značajna sredstva mogu se opravdano zapitati hoće li, ako požele izaći iz investicije, to uspjeti učiniti bez značajnijeg rušenja cijene na tržištu. Stoga su i takva razmišljanja uračunata u odluku o sudjelovanju u dokapitalizaciji", zaključuje analitičar Interkapitala. Posebno je pitanje što dokapitalizacija s velikim diskontom znači za postojeće dioničare. Darko Brborović kaže kako to nije povoljna situacija jer dolazi do "razrjeđivanja" udjela dioničara. Da je takva situacija loša, smatra i Roman Rinkovec, investicijski savjetnik u Credosu, ali dodaje i kako svaki vlasnik dionica mora shvatiti kakvu vrijednosnicu posjeduje. "One tvrtke koje trebaju svježi kapital kako bi opstale moraju dati dionice po nižoj cijeni", navodi Rinkovec. No, u svakom zlu ima i neko dobro. "S druge strane, postojeći dioničari mogu sudjelovati u dokapitalizaciji, čime im se otvara prilika da kupe dionice po nižoj cijeni. U
slučaju dokapitalizacije Đure Đakovića vidjeli smo pozitivan ishod kad je cijena s 20 kuna u dokapitalizaciji u vrlo kratkom vremenu postigla na burzi 40 kuna", kaže Rinkovec.