Do sada su hrvatski osiguravatelji morali minimalno 50 posto matematičke pričuve plasirati u državne obveznice RH. Od 1. srpnja otvara im se prilika za diversifikaciju portfelja ulaganjem u obveznice zemalja Unije, rekao je Mario Staroselčić, predsjednik Uprave Allianz Investa, na na okruglom stolu magazina Banka „Institucionalni investitori i korporativno upravljanje".

Spomenuo je i primjer Allianzovih podružnica u drugim tranzicijskim državama - u Slovačkoj se 45 posto portfelja investira u domaće obveznice, dok je u Mađarskoj na domaće obveznice ide 90 posto ulaganja.

No, proces diversifikacije neće biti brz, procjenjuje Staroselčić. Da bi pokrili garancije prema klijentima, osiguravatelji trebaju stabilne prinose, a takva ulaganja je trenutno teško naći, tumači. S jedne strane su državne obveznice perifernih zemalja s visokim prinosima i visokim rizikom, a s druge, na primjer, sigurne njemačke obveznice koje imaju prinose od 1,3-1,5 posto.

"Povijesno niski prinosi usporiti će diversifikaciju", objašnjava Staroselčić u lipanjskom izdanju Banke te upozorava na još jednu zapreku: mnogi osiguravatelji su u trenutku kada su cijene obveznica padale prebacili obveznice u hold-to-maturity portfelj (portfelj do dospijeća) kako bi spriječili gubitke. Taj portfelj, naime, omogućava da se cijene obveznica amortiziraju, odnosno da se obveznice knjiže po knjigovodstvenoj umjesto po tržišnoj vrijednosti. No, problem je što obveznice u portfelju, kako mu i ime govori, u pravilu moraju ostati do dospijeća i ne mogu se prodavati, što smanjuje prostor za preslagivanje portfelja matematičke pričuve. Veliki dio portfelja osiguravajućih društva je imobiliziran do dospijeća državnih obveznica 2019.-2020. godine.

Oko 76 posto ukupne matematičke pričuve hrvatskih osiguravatelja plasirano je u državne obveznice. Ponekad je udjel dosezao i 80 posto, što ukazuje da je diversifikacija poželjna.

"No pitanje je kuda uložiti? Nema sigurnih luka", kaže Staroselčić.

Korporativne obveznice na hrvatskom tržištu su kompromitirane lošom politikom izdavanja i održavanja likvidnosti na sekundarnom tržištu te otpisom velikih vrijednosti, equity ulaganja su poželjna ali u manjoj mjeri zbog svoje nestabilnosti, tržište nekretninskih projekata je slabo razvijeno...

"Osiguravatelji traže jednoznamenkaste prinose i ne smiju si dopustiti volatilnost. Stoga su usmjereni na fiksne prinose", obrazlaže Staroselčić. Allianz traži izlaz i u "zelenim projektima", ulaganju u vjetroelektrane, solarne elektrane i projekte zaštite okoliša, ali to područje u Hrvatskoj nije dovoljno uređeno.

Nemogućnost dugoročnih ulaganja možda je i najveći problem, kažu za Banku u Uniqa osiguranju. "Dugoročnih instrumenata ili nema ili su pozicije već zauzete i čekaju dospijeće. Takva situacija znatno ograničava ravnotežu preuzetih obveza i imovine za pokriće jer u mnogim slučajevima preuzete obveze dospijevaju znatno kasnije od imovine", tumače.

Staroselčić potvrđuje da ima prostora za iskorak Ministarstva financija s izdanjem dugoročnih obveznica. Hrvatska izdanja uglavnom su s rokom dospijeća do 10 godina, što ne omogućava osiguravateljima da usklade ročnost obveza s imovinom. "Zanimaju nas dulje krivulje prinosa, na 15 i 20 godina. Do diversifikacije osiguravateljnih portfelja će svakako doći, ali postupno i ne preko noći", zaključuje predsjednik Uprave Allianz Investa.