Prošli su mjesec na hrvatskom tržištu novca banke i druge financijske institucije nudile na posudbu pet milijardi kuna, ali uspjele su ′utopiti′ samo 968 milijuna kuna po godišnjoj kamatnoj stopi neviđenoj na našim prostorima - samo 0,38 posto!

Ulagači u strahu

Hrvatska nije ni Njemačka ni Švedska, ali da apsurd usprkos višegodišnjoj recesiji bude još veći - pliva u novcu i nitko ga ne želi ni posuđivati ni ulagati. Pristup Tržištu novca nije dostupan običnim smrtnicima - građanima ili tvrtkama - pa su ove praktički besplatne posudbe rezervirane samo za financijski sektor koji ga, međutim, ne želi. Na računima banaka do prošlog je tjedna bilo gotovo 10 milijardi kuna slobodne gotovine, no kad se isključi utjecaj tečajnih promjena, vrijednost kreditnih plasmana konstantno im pada. Od visoke ponude novca profitira samo državni proračun jer su se kamatne stope na kratkoročna zaduženja države (trezorske zapise) spustile na 0,28% na zaduženja do tri mjeseca, 0,49 do šest mjeseci i 1,46 posto na zaduženja do godine dana. Usporedbe radi, na iste takve trezorske zapise 2008. godine plaćala se kamata između 5 i 6 posto. Premda novca ima kao pljeve po cijenama koje se mogu samo sanjati, zbog visokog javnog duga i deficita ni država nije u poziciji da ga uzme i povuče potrošnju jer je prostor za zaduženje potrošen kada su kamatne stope bile neusporedivo veće.

- Visoka je likvidnost zagušila tržište. Averzija prema riziku jako dugo traje, a ulagači se zbog velikih gubitaka na dionicama i u fondovima nisu oslobodili straha i drže novac na računima - komentira predsjednica uprave Tržišta novca Radmila Nižetić, koja procjenjuje da bi inicijalne ponude dionica mogle donijeti određenu živost na tržištu, no ne i ravnotežu koja mora doći iz realnog sektora.

- Ponuda dionica tvrtke kao što je HEP izazvala bi određenu euforiju kod ulagača i podigla potražnju, ali nama su potrebne investicije koje će povući sve drugo za sobom - komentira Nižetić. Analitičar Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević kaže da visoka likvidnost i niske kamate nisu hrvatska specifičnost jer je taj proces prisutan u cijeloj Europi, a opisuje ga kao ′ekonomski povijesni eksperiment′. Monetarne su vlasti osigurale puno novca, pa i hrvatska središnja banka smanjenjem pričuve, ali novac se sporo probija do privatnog sektora.

- Nitko ne zna kakve će biti dugoročne posljedice takve politike jer sve ovisi o strukturi gospodarstva, institucijama i ponašanju subjekata. Europski je financijski sustav bankocentričan i kapital se teško prelijeva na gospodarstvo, za razliku od Amerike, gdje je tržište fleksibilnije - komentira Lovrinčević.

Limit za kredite državi

Hrvatska ima i svoje specifičnosti koje koče investicije: visoku nezaposlenost, loše organizirana javna poduzeća i banke koje žive od kreditiranja države. Jeftin novac u Europi zasad se prelijeva samo na rast javnog duga, no Lovrinčević je uvjeren da će se Njemačka do 2018. izboriti za uvođenje limita bankama kod kreditiranje država. Kod nas banke bez problema kupuju državne papire uz 0,5% kamate, ali i dalje na potrošačke kredite građana zaračunavaju 9%, autokredite 7, a stambene 5 do 6% i čude se što ih nitko ne uzima!