Prošle godine, nikl je bio zvijezda godine na robnim tržištima, a sad je postao jedina roba koja čvrsto stoji unatoč nedavnoj rasprodaji bazičnih metala.

Dok raste zabrinutost zbog usporavanja rasta u Kini, što je izazvalo oštar pad bakra, olova i cinka, nikl, koji se koristi za proizvodnju nehrđajućeg čelika, nakratko je ušao na teritorij bikovskog tržišta početkom ovog tjedna.

Razlog tog rasta je jasan - zabrana izvoza kojeg je uvela Indonezija, koja potencijalno prijeti velikom dijelu svjetskih zaliha nikla. To je pomoglo da cijena poraste za preko 13 posto, na 15.820 dolara za tonu od početka godine, zbog čega je nikl bio industrijski metal koji je postigao najbolje rezultate na Londonskoj burzi metala. To je sušta suprotnost prošloj godini, kad je imao najgore rezultate.

"Sve to je reakcija na indonezijsku zabranu izvoza koja je stupila na snagu u siječnju," kaže Andy Shaw, analitičar Credit Suissea, koji dodaje da su cijene mnogo više nego što je većina smatrala da će biti.

"Predviđamo cijenu od oko 14.000 dolara za prvo i drugo tromjesečje 2014. Sad je blizu 16.000 dolara. Razlog tome je to što smo mi i ostali mislili da će zabrana u nekoj mjeri popustiti," kaže Shaw.

"Indonezijska retorika je, međutim, bila konzistentna i čvrsta: zabrana će ostati na snazi. Nema naznaka da će biti popuštanja," dodao je on.

Ukoliko zabrana ostane na snazi, mnogi vjeruju da bi to moglo promijeniti pravila igre za ovaj metal visoke vrijednosti i dovoljne opskrbe za rudare koji i dalje povećavaju proizvodnju zahvaljujući novim projektima s niklom.

"Indonezijska zabrana izvoza i vjerojatnost da će ona biti provedena mogle bi promijeniti sve okolnosti koje se tiču nikla," priopćila je tvrtka Glencore Xstrata nakon objavljivanja godišnjih rezultata početkom ovog mjeseca."

"Nastavak zabrane nakon predsjedničkih izbora uravnotežit će tržište u 2014. godini, ali će značajan deficit uslijediti u 2015."

Na iznenađenje mnogih u industriji metala, Indonezija je odlučila zabraniti izvoz neobrađenih ruda u siječnju. Odluka je donesena u okviru Zakona o rudarstvu, potvrđenog 2009. godine, s ciljem da se ohrabri industrijski razvoj i poveća vrijednost indonezijskog izvoza sirovina. Značaj zabrane ima dvostruku vrijednost. Najprije, Indonezija je vodeći svjetski dobavljač niklove rude s visokom vrijednošću. Drugi razlog je to što se Kina znatno oslanja na indonezijsku rudu za proizvodnju feronikla, jeftine alternative čistom niklu koja se također može koristiti za proizvodnju nehrđajućeg čelika.

Procjene se razlikuju, ali više od 12 posto globalne opskrbe niklom ugroženo je ovom zabranom. Ili, ako bismo se izrazili na drukčiji način, dovoljno da poremeti prošlogodišnji procijenjeni višak od 173.000 tona.

Kina je također prikupila velike rezerve ove rude prije nego što je indonezijska zabrana stupila na snagu, iako trgovci vjeruju da je to manje od 25 tona, što je dovoljno za još šest mjeseci, zasnovano na sadašnjim trendovima proizvodnje nehrđajućeg čelika.

"Nije potpuno izvjesno da će nakon ovoga doći do alternativnog dotoka nikla," kaže jedan trgovac niklom iz Azije.

Moguće rješenje daju Filipini. Ipak, mogućnost da će kvalitetnija ruda biti dostupna prije iz jedne zemlje nego iz druge, uz kemiju industrije željeza i nikla koja je prilagođena proizvodnji NPI, ograničena je na samo 500.000 tona mjesečno, kažu trgovci. To nije ni blizu dovoljne razine da nadomjesti 45 milijuna tona, koliko je visokovrijedne rude Indonezija isporučila Kini prošle godine.

Činjenica je da se utjecaj indonezijske zabrane polako osjeća. Tsingshan, najveći kineski proizvođač nehrđajućeg čelika, nedavno je priopćio kako su cijene "poludjele" i da su mali proizvođači potpuno nespremni za zabranu.