Prvo je Miroslav Vitković, predsjednik Uprave Podravke, preko novina poručio Emilu Tedeschiju, vlasniku Atlatnica, da ponudi 1000 kuna po dionici, pa neka kupuje Podravku ako je već tako jako želi.

Onda je njemu Tedeschi odgovorio kako je neodogovorno, neprofesionalno i kažnjivo da predsjednik Uprave kompanije javno licitira cijenu dionice koja je tri puta viša od one po kojoj se trguje na Zagrebačkoj burzi. A onda se umiješao i šef Hanfe Ante Samodol.

Oni koji stvar malo dublje poznaju, znaju da se Vitković i Tedeschi ne podnose. Oni koji pak imaju malo razuma, shvaćaju da je Vitković ispalio nešto u afektu i posve je jasno da Podravkina dionica ne vrijedi 1000 kuna. Budući da je Vitković sebi nesmotreno otvorio bok, jasno je zašto je Tedeschi na to skočio i zakucao. Tedechi izvjesno vrijeme vrlo vješto plete svoju igru oko Podravke, ali njegova je pozicija vrlo čista jer ne posjeduje ni jednu dionicu (kako sam tvrdi), pa se jednostvo predstavlja kao zainteresirani igrač, tek ako dioničari otvore igru.

I tada se razljutio regulatorni šef, obustavio trgovinu dionicom (trajalo je tako tri dana) i odlučio ribati i Vitkovića i Tedeschija. Jednog za neodgovorno ponašanje i javno licitiranje cijenom dionice, a drugom na teret stavlja da je manipulator ako nema namjeru objaviti dobrovoljnu ponudu za kupnju tvrtke.

Umjesto da obojicu pozove i stavi na mjesto uz jasnu poruku uozbiljite se, on prikuplja i analizira očitovanja svih involviranih u priču. I trgovina stoji. Posve je neupitno da regulator mora štititi svakog ulagača od pozadinskih igrica (iako nema regulatora koji će ulagača manjkava u sposobnosti rasuđivanja spasiti od gubitka novca), ali opisani primjer jednostavno vrišti od pretjeranih proporcija koje su mu dane.

Mi bismo skromno sugerirali da naš regulator svoje dragocjeno vrijeme posveti nečemu važnijem, primjerice, raspetljavanju one prave afere u Podravci, kada su napokon dobili željene dokumente iz Budimpešte...