Hrvatski mirovinski sustav na održivom je putu, trenutno se nalazi u puno boljoj situaciji nego prije, no još uvijek je pod velikim opterećenjem i potrebne su daljnje reforme. Adekvatnost mirovina, odnosno je li ona dovoljna za život umirovljenika sve više će biti problem za mlađe generacije.

Dio je ovo zaključaka prezentacije „Pensions in Croatia. Ready for the future" koju je u četvrtak organizirao AZ fond. Michela Coppola, Senior Economist u Allianz Asset Managementu iscrpnim je podacima pokazala kako mirovinski sustav u Hrvatskoj nije idealan, ali je puno bolji nego što smo možda i mislili.

- Ako se promatra indeks održivosti mirovinskog sustava, a on je kreiran tako da su uzeti svi parametri koji su važni za mirovinski sustav, Hrvatska je u drugoj polovici. Reforme koje su napravljene prije 15 godina, dale su rezultat da Hrvatska ne bude na samom začelju. Tako se sada održivost vašeg sustava veća od primjerice belgijskog, mađarskog, francuskog i talijanskog, kazala je Coppola.

Ipak, to nije dovoljno da se pokaže cijela slika. Stoga su u Allianz Asset Managementu kreirali indeks koji pokazuje koliko je pojedini mirovinski sustav adekvatan. U obzir su uzeli i dohodak građana, troškove života i pokazali kolika je adekvatnost sustava.

- Hrvatska se i u ovom dijelu nalazi na polovici i bolja je od Luksemburga, Slovenije, Slovačke i čak Australije. Posljedica je to i nižih troškova zdravstva kod umirovljenika s obzirom na javno zdravstvo u Hrvatskoj, naspram privatnog i skupljeg u nekim ostalim zemljama, ističe Coppola.

Ono što je vrlo važno jest da adekvatna mirovina iznosi između 60 i 70 posto posljednje plaće zaposlenika. Ona je sada na oko 40 posto, što nije nikako dovoljno. Projekcije pokazuju da kada bi se htjelo dostići tu razinu, građani bi morali još dodatno izdvajati 10-20 posto mjesečne plaće.

Ono što je važno za hrvatski mirovinski sustav jest 2027 godina. Naime, te godine će mirovinu iz prvog i drugog stupa dobiti prva generacija umirovljenika. Odnosno, to će biti generacija koja više nije mogla birati od kuda će im se isplaćivati mirovina i jedino će takvu mirovinu dobiti. Stoga su potrebne reforme sustava, odnosno njihov nastavak kao što je podizanje izdvajanja za drugi stup s razine od pet na deset posto, produljenje radnog vijeka i tako dalje. Sve te promjene iziskuju trenutne troškove za koje se procjenjuje da bi mogli biti oko 1,7 posto BDP-a. No, Coppola je pokazala kako se i taj trošak može smanjiti produljenjem radnog vijeka, racionalizacijom povlaštenih mirovina, promjenom indeksacije izračuna mirovine.