Nema tko se nije uključio u javnu raspravu o ugovoru koji je Vlada potpisala s Molom o novim vlasničkim odnosima u Ini. Zbog toga i ne čudi količina promašenih teza i pokazanoga temeljnog neznanja o problematici što prodaje, što novog dioničkog ugovora, što izdvajanja plinskog biznisa iz nacionalne naftne kompanije.

Osobito kod onih koji mjesecima, pa čak i godinama nakon obavljenih transakcija, na valu recentnih tumačenja kupoprodaje Ine (iz vlastitoga kuta i interesa) pokušavaju skupiti jeftine političke poene. No kako je to ovih dana popularno reći, pustimo institucije pravne države da odrade svoj posao, a pozabavimo se motivima. Koji je stvarni razlog zbog kojeg je predsjednik Mesić pokrenuo lavinu vezanu uz ugovor kojim, usput, ništa nije prodano, nego su tek presloženi odnosi vlasnika u Ini. Lepeza razloga, kažu poznavatelji, nije mala, ali su se nekako iskristalizirala dva glavna. Prvi je želja predsjednika na odlasku da glasno zapečati svoj mandat prozivajući bivšega premijera za konkretan korupcijski slučaj, dok je drugi, kažu, puno prozaičniji. Malo ih je, naime, koji u Hrvatskoj ne znaju da Tomislav Dragičević, dugogodišnji čelnik Ine, a sada član Uprave, uživa stvarnu naklonost i zaštitu predsjednika. Poznato je, a čak je i jedna strana tih dana neslužbeno potvrdila da je, kad su uglavljivani novi odnosi i novi ljudi u Ini, Mesić tražio ostanak Dragičevića u Upravi, a Sanader na to pristao zatraživši zauzvrat da u Upravi ostane njegov štićenik Josip Petrović. Mađari su se s tim složili, ali navodno na ograničeni rok, šest, sedam mjeseci. Iako dvojac ima ugovor na četiri godine mandata, čini se da ugovorni osigurači ne znače puno bez jakih političkih zaštitnika. A predsjedniku se približio kraj mandata, ni Sanadera više nema, a vjerojatno se s kadrovskim preslagivanjem u kompaniji smanjio i njihov uvid u poslovanje i tijek novca. Tako su zapravo Mađari odjedanput postali veliki remetilački faktor koji svakako treba ljuljati, a možda i natjerati da se pokupi iz Ine. Ionako im posljednjih mjeseci puno više predstavlja teret nego "zadovoljstvo". Ipak, Mađari pokazuju veliku dozu žilavosti, između ostalog i zbog toga što su, barem iz vlastite perspektive, Inu dosta platili pa nije ni čudo što i dalje pokušavaju ispeglati sve rupe u odnosima s drugim suvlasnikom. A na drugoj strani, čuje se, Rusi samo čekaju unatoč demantijima iz svih službenih izvora. A ne treba zaboraviti da predsjednik Mesić u ponedjeljak putuje u Moskvu.