Izvor iz Vlade potvrdio je Večernjem i Jutarnjem listu da će guvernersko mjesto biti ponuđeno Borisu Vujčiću, dugogodišnjem zamjeniku Željka Rohatinskog, četrdesetosmogodišnjem ekonomistu koji je vodio pregovore s Europskom unijom i godinama se pripremao da preuzme poziciju guvernera.

U Vladi, kako je to objasnio visoki izvor Jutarnjeg, nisu skakali od sreće zbog načina na koji je Rohatinski javnosti predstavio svoju ostavku.

„Premijer Milanović dugo je i do detalja vagao donošenje odluke o tome treba li Rohatinski ostati još dvije godine na tom mjestu", preneseno je Jutranjem. Nakon dugih konzultacija ljudi iz samog vrha Vlade i nekoliko dugih razgovora s Rohatinskim, te činjenice da ne postoji zakonska mogućnost da mu se privremeno produlji mandat, šef Vlade donio je odluku da se guverneru zahvali na dosadašnjem radu, otkriva izvor Jutranjeg.

Uz sve pohvale i zahvalnost Rohatinskom za ono što je učinio u 12 godina mandata. To mu je, uostalom, i rečeno u izravnom razgovoru što je Rohatinskom, također, ostavilo prostor da se sam povuče. To Rohatinski ipak nije učinio, što je pomalo razočaralo ljude u Vladi. Potvrđeno je da će ga naslijediti Boris Vujčić.

U pluseve Vujčiću stručnjaci ubrajaju činjenicu da je kao član pregovaračkog tima s EU bio duboko involviran u pristupne pregovore, kao i da je dobar poznavatelj načina na koji funkcionira zona eura.

Promjena guvernera u neizvjesnom okruženju i vremenu kada je zemlja u razdoblju opasne recesije s dvostrukim dnom rizična je operacija, čak i u situaciji kada na njegovo mjesto dolazi osoba besprijekorne karijere kakvu ima sadašnji zamjenik guvernera. Vujčić je čvrsto branio monetarnu politiku i oštro se suprotstavljao prijedlozima za slabljenje kune koji se u posljednje vrijeme sve češće spominju kao spasonosna formula za izlaz iz krize, piše Večernji list.

Hrvatska nije uspjela povećati konkurentnost svoje zemlje i ekonomije kvalitetnijim radom i većom produktivnošću pa je dosta sugestija da se to pokuša učiniti slabljenjem tečaja. Da je eurozona stabilna, takva politika ne bi dobila zeleno svjetlo Europske komisije, ali kako se stvari u EU dramatično mijenjaju, moguće je da se na Hrvatsku ne bi previše strogo gledalo kada bi počela rušiti tečaj u zamjenu za izostanak drugih strukturnih reformi, kao što to čini Srbija na primjer. Rušenje tečaja pogodilo bi dužnike u eurima, a pitanje je koliko bi pomoglo izvozu jer su ljudi iscrpljeni krizom, država je povećala poreze, pala je cijena rada.

Rohatinski je u proteklih dvanaest godina i po cijenu odlaska tvrdoglavo branio tečajnu politiku, te se oštro postavljao na noge na svaki znak upletanja Banskih dvora u ovlasti središnje banke. Činio je to jednako uporno i Boris Vujčić, ali bez obzira na to trebat će vremena da mu javnost povjeruje, jer je panika i povlačenje depozita iz banaka posljednje što Hrvatskoj treba u ovoj situaciji.