Nakon što Vrhovni sud odredi gdje je granica ratnog profiterstva, DORH se može pozabaviti i sa 903 tvrtke čiju je pretvorbu i privatizaciju revidirala Državna revizija.

Ivo Sanader ostat će zabilježen kao prva osoba osuđena po lani donesenome zakonu o nezastarijevanju ratnog profiterstva. Prva, ali vjerojatno ne i jedina, jer DORH već radi na tridesetak drugih slučajeva.

Dok se polako ide prema novim optužnicama, glavno pitanje postaje gdje povući granice ratnog profiterstva. Obrazlažući presudu Sanaderu sudac Ivan Turudić nazvao ga je ratnim profiterom, "jer je RH u doba primanja mita bila u ratnome stanju". Iako je i sam dodao kako nije svaki krimen počinjen u vrijeme rata ratno profiterstvo, Turudić je utvrdio kako stvari treba gledati u širem smislu, "a ne samo kao crnu burzu ili preprodaju oružja po višestrukim cijenama". Po Turudiću, Sanader je ratni profiter utoliko što su zbog rata kamate u Hrvatskoj bile enormno visoke, a u Austriji mirnodopski niske "i ta je razlika stvorila prostor za razne dogovore pregovarača Sanadera i Hypo banke". O takvom bi se, pomalo nategnutom zaključivanju trebao očitovati Vrhovni sud. Tek nakon njegova pravorijeka doznat ćemo gdje je postavljena granica. Lani doneseni zakon o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kriminala u pretvorbi i privatizaciji omogućio je da napokon počnu suđenja koja smo trebali gledati još 90-ih.

Nismo ih vidjeli, među ostalim, zato što su se u ratu i poraću ekspresno obogatila barem trojica hrvatskih generala - Vladimir Zagorec, Ivan Čermak i Slobodan Praljak, predratni geodet, monter i redatelj. Od Praljka, koji je prvo predsjedao Nadzornim odborom Crhomos boja i lakova, a potom zapasao zemljište te tvrtke u danas prestižnoj Radničkoj ulici u Zagrebu, Haaški sud (ocjenjujući da mu to neće biti problem) želi naplatiti 3,3 milijuna eura sudskih troškova. U iscrpnom odgovoru tjedniku koji je pisao o njegovoj imovini Praljak detaljno navodi razne događaje, no kad treba napisati da je upravo on povoljno kupio Chromosove zemljište, kako tvrdi Državni ured za reviziju, čak 1,9 milijuna DEM ispod cijene, piše da je ono "prodano privatnim osobama", kao da s time nema veze. Na web stranicama Državne revizije nalaze se izvješća o reviziji pretvorbe i privatizacije obavljene u 903 tvrtke. U većini su pronađene nepravilnosti, a kako su te tvrtke mijenjale vlasnike uglavnom tijekom rata, DORH je dobio gotovo tisuću prilika dokazati kako zakon o ratnom profiterstvu nije nikakav 'Lex Sanader', pisan samo zbog bivšeg premijera.