Iz rejting agencije Standard & Poor's u četvrtak su objavili da će preispitati negativne implikacije Molove namjere ponude preuzimanja 30 posto tržišno raspoloživih dionica Ine na rast njegova zaduženja. To uključuje i mogućnost snižavanja Molova dugoročnog rejtinga sa sadašnjih BBB-. Ističući da bi ta operacija mogla težiti blizu dvije milijarde dolara, S&P-ov analitičar Karl Nietvelt ističe, među ostalim, da ostaje vidjeti i kako će MOL na kraju riješiti pitanje dionica u vlasništvu hrvatske vlade (novac ili zamjena za Molove trezorske dionice). Konačne ocjene, kaže, nisu izgledne prije listopada. Ovo očitovanje S&P-a vojsci malih ulagača dioničara Ine nije od velike pomoći u procjenjivanju daljnjeg slijeda i u dvojbama što im je činiti, ali s tim moraju računati još neko vrijeme. Idućih mjesec dana su, barem što se tiče objave Molove cijene, osuđeni na nagađanja i razvijanja mogućih scenarija i špekulacije o mogućim taktikama koje bi mogao primijeniti potencijalni rival. Ostaje nadati se i da će u međuvremenu barem Vlada poslati malo jasniji signal nego što su to bile prekjučerašnje izjave premijera Ive Sanadera. Premda je rezolutno ustvrdio kako su s Molovom najavom "razgovori između Vlade i Mola o zamjeni dionica privremeno prekinuti", ta izjava ne otklanja sve nejasnoće. Iz nje se ne može jednoznačno iščitati je li to tek tehničko-proceduralni zastoj ili bi proces javne ponude preuzimanja mogao rezultirati i odustajanjem od zamjene te prodajom 19-postotnog Vladina paketa dionica eventualno boljem ponuditelju.

Kontraponuda do kraja rujna
I uoči jučerašnje popodnevne sjednice Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja kao trećeg po veličini dioničara Ine nekako se malo vjerojatnim činilo da će se sa sjednice odaslati jake poruke za burzovnu scenu. Molovom najavom da ide na dobrovoljnu ponudu za preuzimanje Ine davanje ponude nije više stvar dobre volje i to je za brojne dioničare trenutno i jedina čvrsta točka priče o preuzimanju Ine. Preuzimački zaplet i cjenovno nadmetanje nisu nemogući, a koliko je to izgledno pitanje je koje zadire i u politiku i taktiziranja i moguće zakonske začkoljice. Dok je tako, burzovna trgovina dionicama Ine je svojevrsno klađenje na Molovu ponudbenu cijenu i izglednost da u igru uskoči OMV ili netko treći. Kretanje burzovne cijene Ine ovih dana samo odražava tu nesigurnost. Ako je suditi prema zakonom propisanim koracima i rokovima, neizvjesnost glede cijene u ponudi može potrajati više od mjesec dana - sve do potkraj kolovoza. Molu bi, naime, 30-dnevni rok u kojemu treba osigurati svu dokumentaciju (uključujući i bankovnu garanciju) i predati zahtjev na odobrenje Hanfi trebao isteći 13. kolovoza. Ali potom i Hanfa ima 14 dana da provjeri je li sve u skladu sa zakonskim zahtjevima i izda odobrenje. Tada će se saznati i početna (a možda i konačna cijena) po kojoj Mol nudi otkup dionica. Za samu objavu javne ponude (u jednim dnevnim novinama i Narodnim novinama) Mol potom ima rok od sedam dana, čime se već ulazi u rujan (oko 3. rujna). Javna ponuda otvorena je 28 dana, s tim da se njezin početak računa s datumom kasnije od dviju obveznih javnih objava. Dioničari koji se odluče odazvati ponudi dionice će moći pohranjivati do početka listopada (do 1. ili 2.), s tim da će najkasnije u drugoj polovici rujna definitivno znati hoće li Molu tko baciti rukavicu ili će to biti solistička priredba. Za potencijalne rivale rok je davanja konkurentske ponude najmanje 10 dana prije isteka 28-dnevnog razdoblja pohrane. Ne bude li ih, oni koji su u zadanom roku prihvatili Molovu ponudu novac za dionice mogu očekivati u roku 14 dana, što bi značilo oko sredine listopada.

Nejasno djelovanje s Vladom
Pokaže li se tko ornim za okršaj s Molom unatoč njegovoj povelikoj prednosti - u pogledu postojećih dionica u vlasništvu, statusa strateškog partnera u Ini i još ne baš potpuno razjašnjenog zajedničkog djelovanja s Vladom - cijela priča se produljuje. Premda pripetavanje kakvo je viđeno u slučaju Plive nije baš opcija na koju bi se u klađenju davali veliki ulozi, Zakon s tim u vezi ipak definira krajnji rok. To je najduže 60 dana počevši od objave prve ponude za preuzimanje, a zadnja prilika za davanje konkurentske ponude je 28 dana prije tog krajnjeg roka. Iz toga proizlazi da bi proces ponude i kontraponuda mogao trajati najduže do prvog tjedna u studenom, a u tom hipotetskom slučaju milijarde kuna na račune prodavatelja koji su se odazvali pobjedničkoj ponudi slile bi se sredinom studenoga. Zasad se mnogo izglednijim čini da će se ta priča okončati znatno prije.