Unatoč zaprekama, srpski tajkuni ne odustaju od ulaganja u Hrvatsku. Nesrazmjerni ekonomski odnosi između Srbije i Hrvatske sve više privlače pozornost srpskih medija i stručne javnosti, osobito nakon što su iz Hrvatske stigli "signali" kako je srpski kapital napoželjan u Hrvatskoj. U beogradskim medijima navedeno je više primjera kojima se nastoji pokazati kako je tržište Hrvatske zatvoreno za srpski kapital i robu navodeći, među ostalim, odluku o zabrani dogovorenog uvoza umjetnog gnojiva iz pančevačke Azotare, dok su domaće vlasti odobrile 100.000 tona uvoza tog istog proizvoda iz Hrvatske. Za ukupno 14 tvrtki koje su prodane u procesu privatizacije hrvatske kompanije ili pojedinci platili su oko 20 milijuna eura, dok je investicijskim programima i greenfield ulaganjima ušlo više od 365 milijuna eura.
Neuspjeli pokušaji
Također se među neuspjele pokušaje ulaska srpskog kapitala navode napori Bogoljuba Karića, zatim preuzimanje zagrebačke tvrtke Plut od Galeb grupa bivšeg predsjednika srpske gospodarske komore Radoslava Veselinovića. U komori je registrirano svega šest tvrtki koje imaju predstavništva u Hrvatskoj, među kojima je i kompanija Comtrade koja kani izgraditi proizvodno-distributivni centar računalne tehnologije u kojega će uložiti 10 milijuna eura. Zbog nemogućnosti da izađu izvan Srbije pojedini tajkuni, u čemu prednjači Miroslav Mišković, pritišću domaću vlast da uspori dolazak inozemnih tvrtki, osobito u trgovačkoj djelatnosti, kako bi zadržali monopolistički položaj na temelju kojega ostvaruju enormno visoku dobit. Za Miškovića se tvrdi da je u posljednjih 15-ak godina vrijednost svojega kapitala povećao na milijardu dolara. Otvorenost srpskog tržišta za hrvatsku robu i kapital dokazuje se hrvatskim suficitom od oko 70 milijuna dolara u razmjeni sa Srbijom, što je ukupno iznosilo 560 milijuna dolara (deset puta veća nego prije sedam godina), te da su u mnogim poduzećima većinsko vlasništvo stekle tvrtke iz Hrvatske. U prvom redu navodi se Agrokor, koji je većinski vlasnik tvornice smrznute hrane Frikom, te najveće tvornice ulja Dijamant, kao i Kikindskog mlina. Usto ima i više trgovačkih centara koji u Srbiji posluju pod imenom Idea. U građevnoj industriji prisutna je Nexe grupa. Jedan od razloga što su se srpsko-hrvatski ekonomski odnosi našli u središtu pozornosti je neuspjela Danube foodsova kupnja KIM-a, za koju se u Hrvatskoj smatra da u njoj ima srpskog kapitala, odnosno njezinih najvećih tajkuna Miroslava Miškovića i Milana Beka. I pored takvog odnosa pojedini srpski tajkuni ostaju uporni u dolasku na hrvatsko tržište. Smatra se da su oni već nazočni, dolazeći na posredan način, odnosno preko investicijskih fondova, koji su registrirani u inozemstvu, a za koje se ne može točno utvrditi tko im je vlasnik. Najčešće se spominju investicijski fondovi registrirani u Luxemburgu. Špekulira se kako se iza nizozemske kompanije Orco Property Group, koja je kupila hotele Sunčani Hvar i uložila u još neke nekretnine u Hrvatskoj nalazi i kapital iz Srbije.
Regionalna TV
Među poslovnim ljudima koji uporno nastoje doći u Hrvatsku spada Željko Mitrović, vlasnik TV Pink. Njegove su ambicije da stvori regionalnu TV postaju, tzv. balkanskog CNN-a. Pored toga Mitrović ulaže kapital u marine na Jadranu, koje obilazi svojom jahtom. Osim Mitrovića i Miroslav Mišković, vlasnik kompanije Delta, kani ući u Hrvatsku otvaranjem lanca kafića u suradnji s kompanijom Costa Coffee. Taj posao povjeren je Goranu Kariću, sinu Bogoljuba Karića. Delta planira u taj posao u Hrvatskoj uložiti četiri milijuna eura u sljedećih pet godina. U Beogradu je već otvoren prvi od stotinu takvih kafića, koliko je najavljeno da će ih biti diljem zemlje. Kafići trebaju poslužiti Miškoviću da osim Hrvatske uđe na tržište Slovenije, BiH, Crne Gore, Makedoije i Albanije.