U Turskoj ima svakakvih biznismena, svojstveno zemlji na vratima Europe i Azije, ali ima i vrhunskih poslovnih sustava usporedivih s najboljima u svijetu - rekao nam je jedan diplomat s dugogodišnjim stažem u Istanbulu.

Kad je riječ o ulaganjima u Hrvatsku, imamo sreću da je to Dogus grupa, jedan od najboljih korporativnih sustava u široj regiji koji će zasigurno podići standarde u svakoj grani gospodarstva u koju uloži.

Dogus grupa, konglomerat s gotovo 35 tisuća zaposlenih i prometom u milijardama eura, koncentrirao se, čini se, na srednju Dalmaciju. Veći dio dosadašnjih ulaganja od gotovo 300 milijuna eura fokusiran je na Šibenik, gdje su nedavno otvorili luksuzni hotel i marinu za luksuzne jahte, te na Zadar, gdje predstoji veliko ulaganje u hotel u starim prostorima "Maraske" i u poslovni centar.

U Zadru su otkupom vlasničkih udjela od poduzetnika Zdenka Zrilića dobili dvije marine - "Borik" i "Dalmaciju". Kao Zrilićevi partneri, ušli su i u projekt preinake zgrade "Maraske" u hotel s pet zvjezdica. To je zasad u fazi idejnog projekta koji bi uskoro mogao biti prikazan javnosti.

Orijentacija na Zadar i Šibenik poslovno je potpuno razumljiva. Dobrom dijelu srednje i istočne Europe tu je najbliže more, na koje se Dalmatinom stiže za nekoliko sati opuštene vožnje. Blizu, a ljepotama neusporediv s talijanskom stranom Jadrana, srednjodalmatinski je akvatorij izbor bez konkurencije i za nautičare iz Austrije, Njemačke, Mađarske i Poljske. Mnogi svoje brodove drže u srednjodalmatinskim marinama.

More, otoci, nautička infrastruktura, odlična prometna povezanost orijentirali su Dogus grupu i na ulaganje u ACI, tako da već imaju određeni postotak. Otkupom od malih dioničara preko burzovnog mešetara i otkupom udjela varaždinskog, neki bi rekli, kontroverznog biznismena Davora Patafte, udio je skočio na gotovo 11 posto. Kako izgleda, to neće biti sve. ACI-ju treba strateški ulagač, a Dogus je zainteresiran za to da proširi svoj hrvatski nautički portfelj.

Zanimljivo, za brzu izgradnju Dalmatine, do Zadra i Šibenika, malo tko to zna, zaslužan je također jedan poznati turski biznismen starije generacije. Riječ je o Tariku Šari, vlasniku velike građevinske kompanije "Enka", inače strateškom partneru američkog "Bechtela". Šara, koji je odrastao u Skoplju, na poslovnom je skupu u Švicarskoj hrvatskoj delegaciji, među ostalima i Davoru Šternu, obećao da će se potruditi da u američkim bankama otvori kreditnu liniju za izgradnju hrvatske autoceste.

Rečeno - učinjeno.

U rekordnom roku "Enka" je počela graditi Dalmatinu od Karlovca prema Bosiljevu i Zadru. Tarik Šara od prvih je kontakata s hrvatskom Vladom, devedesetih, bio veliki pobornik izgradnje cjelokupnog jadransko-jonskog pravca, ali to će, čini se, ostati njegovom neostvarenom željom.

Turski kapital u turizmu i hotelijerstvu najprije se pojavio na dubrovačkom području. Hotel "Dubravku" 2001. kupio je "Uzel Turizm", tvrtka poznata po poljoprivrednoj proizvodnji.

U to je vrijeme, devedesetih, gotovo nestvarno zvučala ideja da će od skromnog svratišta s dvadesetak soba s jedva dvije zvjezdice, točno uz gradsku pjacu na Trgu Ivana Gundulića, napraviti luksuzni butik-hotel u kojem će cijena noćenja biti 600, 700 ili više eura.

Iako se Dubrovčanima u tim godinama povratka turizmu nakon ratnih razaranja nije sviđala pomisao o turskom kapitalu usred stare gradske jezgre, a bilo je i iskrenja zbog obnove zdanja iz 17. stoljeća, nekadašnja skromna "Dubravka" brzo je pretvorena u "Pucić Palace", ekskluzivni butik-hotelčić u srcu Grada.

Sljedeću veliku investiciju poduzela je poznata Rixos grupa kupnjom i rekonstrukcijom "Libertasa", jednog od najvećih i najreprezentativnijih gradskih hotela. Dubrovačku ponudu nije propustila ni Dogus grupa kad je u proljeće prošle godine od Dragutina Biondića preuzela "Villu Dubrovnik", hotel srednje veličine izuzetnog renomea. Turci su ušli nakon što je Biondić potpuno preuredio i osuvremenio hotel.

Turski kapital u Hrvatskoj više nije nikakvo čudo. Tko malo poznaje situaciju u Turskoj i tko je obišao njihove hotele, recimo, na području Antalije, mogao je steći dojam živog i cjelovitog razvoja. Bezbroj hotela uz beskrajne plaže, ali i bezbrojne plantaže voća i povrća nedaleko od hotela, zapravo s druge strane ceste. Gotovo sve što ulazi u ponudu je tursko. Takav model već dugo, ali bez uspjeha, pokušava razviti i Hrvatska.

Nema sumnje da će Dogus grupa, za čiji je dolazak još 2002. godine počeo lobirati hrvatski generalni konzul Amir Muharemi, polako preuzimati značajnije udjele u sustavu ACI-ja. Na djelu je orijentalni meki pristup: suradnja, pregovori, izbjegavanje svađa i skandala. Kad posao krene, radi se brzo i efikasno.

ACI, čini se, i nema previše izbora. U 25 godina nisu izgradili ni jednu novu marinu, osim one u Slanom, koja treba biti gotova do konca ove godine.

U svakom slučaju, Turci su najozbiljniji pretendent kad država počne prodavati svoje udjele u ACI-ju.