Na prvu, sjetit ćete se iPhonea 4G ili HTC Evo 4G i odgovorit ćete - da takvi telefoni postoje. No odgovor je ipak malo različit - iako se tako zovu, imati neki od sličnih smartphonea ne znači imati pristup 4G mreži - jer ona kao takva još uvijek ne postoji. Zašto proizvođači i telekomunikacije koriste istu skraćenicu za usko povezane pojmove?

4G u terminima mobilne tehnologije označava četvrtu generaciju pametnih telefona, smartphonea. U telekomunikacijama pak predstavlja budućnost 3G mreže, iskorak u brzini interneta - tehnologiju koja jest u testnoj fazi ali ju ne možete koristiti u vašem dnevnom poslovanju ili surfanju netom. Početnu fazu 4G tehnologije možete naći pod skraćenicom LTE (Long Term Evolution).

4G ipak nije 4G... Ili jest?

No pitanje ostaje - jesu li proizvođači mogli izbjeći zbunjivanje potrošača koristeći dvije potpuno iste skraćenice u industrijama koje su usko isprepletene? Naravno da jesu!

Stoga i ne čudi da anketni upitnik „imate li telefon koji koristi 4G mrežu" potvrdno odgovorilo 34% korisnika iPhonea, 29% korisnika Android OS-a te 24% Blackberry korisnika u SAD-u. Naravno, naoružani ironijom možemo komentirati širinu opće kulture u SAD-u, no pitanje je kako bi na isto pitanje odgovorili prosječni korisnici u Hrvatskoj?

Na kraju krajeva - na mobitelu kojem je glavna prednost jednostavan pristup i korištenje interneta velikim slovima piše 4G. Paralelno uz to, svaki novi smartphone reklamira se kao „najbrži do sada". Insinuacija je i više nego jasna - rijetki od nas, zatrpani svojim poslovima i dnevnim obvezama odvojiti vrijeme istražujući koje procesor se nalazi u kojem telefonu, koji OS je najviše userfriendly ili koji G je sada "in" u telekomunikacijskoj industriji...

Varaju li operateri potrošače?

Zašto se (očito namjerno) unosi zbrka u terminima - obmanjuju li nas operateri nazivima koji većini nisu jasni, a trebali bi garantirati „vrhunac" dostupne tehnologije?

Znamo li kakve tehničke specifikacije naši pametni telefoni nose? I na kraju dana, koliko nam je to važno: prosječni korisnik želi osnovne funkcije telefona, brz internet, dobar dizajn, pregledan izbornik. Ako to još može dobiti za povoljnu cijenu - to je to. 3, 4 ili 5 G - za većinu nas „običnih korisnika" nije presudno pitanje. Ipak manipulacija terminima koji sugeriraju nešto što tehnologija (još uvijek) ne može pratiti loša je marketinška i na kraju etička odluka. Svi želimo što brži internet, a njega ipak ne garantiraju jedno slovo i brojka na poleđini mobitela.