Događa nam se nemoguće: potrošnja u maloprodaji spustila se na razinu iz 2005. godine! Tako tvrde trgovci te ističu kako ni akcijska sniženja više nisu dostatan mamac za masovnije privlačenje kupaca i motiviranje na izdašniji šoping.

Recesija predugo traje, zapravo je metastazirala. U gorkom sendviču složenom od svakodnevnog rasta nezaposlenosti i rezanja plaća, uz istodobno znatno povećanje režijskih troškova za kućanstva, najbrojnijoj skupini potrošača upravo su izdaci za hranu, odjeću i obuću ostali jedini izlaz za štednju, ne bi li manje bolno prevladali nagomilani pesimizam. Da su jadikovke trgovaca i te kako argumentirane, svjedoči i statistika. U nizu podataka otkriva se da je potrošnja u rujnu 2012. bila manja za gotovo 13 posto u odnosu na prosjek potrošnje ostvaren u 2005. Akcije su, prema ocjeni trgovaca, postale konstanta njihove poslovne politike. Nastoje ipak ostati optimisti, pokušavaju osmisliti i ponuditi inovativnu lepezu usluga i proizvoda ne bi li vratili nekadašnje gužve i visoke prosječne račune. Kruh i mlijeko najprodavaniji su artikli, uz njih se u košari nađe tek još poneki proizvod, mahom nužan za dnevnu egzistenciju obitelji.

Zaokret koji bi donio povoljan vjetar u jedra potrošnje nije moguće očekivati uskoro. Rasplet krize, ocjenjuju trgovci, ne budi nadu u oporavak potrošnje vjerojatno sljedeće tri-četiri godine. Višegodišnje "žmikanje" cjenika ima, međutim, i drugu stranu medalje. Ona je iskazana kroz složene komercijalne pregovore trgovaca s dobavljačima. Koliko je još ostalo prostora trgovcima za nova uvjetovanja nižih cijena, odnosno proizvođačima za spuštanje ljestvice na strani svojih kalkulacija, a da pritom ne ugroze vlastiti opstanak, nitko nije pripravan javno progovoriti. Da su se našli u tjesnacu iz kojega je teško izaći na obostrano zadovoljstvo, znano je nekoliko godina. Premda mogu "iskemijati" recept, čijom bi primjenom u pristojno kratkom roku zadovoljniji postali i proizvođači i trgovci, a posebno potrošači, u Banskim dvorima uporno odbacuju sva upozorenja o nužnom smanjivanju PDV-a barem za dvadesetak najskupljih prehrambenih proizvoda, odnosno makar prilagodbi poreznim stopama u okruženju.